Etikete

Nije važno znati tko je "ja" ili što je "ja". Nikada to necete uspjeti saznati. Za to nema rijeci. Važno je odbaciti etikete. Kako japanski zen majstori kažu: "Ne traži istinu, samo odbaci svoja mišljenja." Odbacite svoje teorije; nemojte tražiti istinu. Istina nije nešto što se treba tražiti. Shvatit cete ako prestanete biti svojeglavi. Nešto se slicno dogada ovdje. Shvatit cete to ako odbacite svoje etikete. Što podrazumijevam pod etiketama? Etikete su sve ono što upotrebljavate, osim možda “ljudsko bice”. Ja sam ljudsko bice. Priznajem da time nisam rekao jako puno, ali kada kažete: “Ja sam uspješan”, to je ludo. Uspjeh nije dio “ja”. Uspjeh je nešto što dolazi i odlazi, danas može biti tu, a sutra ga više nema. To nije “ja”. Kad ste rekli: “Uspio sam”, bili ste u krivu, nestali ste u tami. Poistovjetili ste se s uspjehom. Isto je kada kažete: “nisam uspio”, “pravnik”, “poduzetnik.” Znate li što ce se dogoditi s vama ako se poistovjecujete sa stvarima? Prilijepit cete se na njih, brinut cete se da te stvari slucajno ne propadnu, i tada pocinjete patiti. Na to sam mislio kad sam vam ranije rekao: “Ako patite, onda spavate.” Želite li cuti koji je znak da spavate? Evo ga: patite. Patnja je znak da nemate dodir s istinom. Patnja vam omogucava da otvorite oci za istinu, da možete shvatiti da je u vama nešto lažno, isto kao što vam je i tjelesnu bol dana da biste mogli znati da ste bolesni ili ozlijedeni. Patnja ukazuje na to da je negdje u vama prisutna himba. Patnja se javlja kada ste u sukobu sa stvarnošcu; kada se vaše hinjenje sukobljava s istinom, onda patite. Inace nema patnje.