Jesmo li dobri, loši, ili imamo sreće?

Mislim da sebicnost dolazi iz nagona samoocuvanja, koji je naš prvi i najdublji nagon. Kako se možemo odluciti za nesebicnost? To bi bilo gotovo isto kao i izabiranje smrti. Bilo kako bilo, kažem vam: prestanite se osjecati loše zbog svoje sebicnosti, svi smo mi isti. Jedan je covjek rekao nešto jako lijepo o Isusu. Ta osoba cak nije bila ni kršcanin. Rekao je: "Najljepša Isusova odlika bila je da je bio tako blizak grešnicima jer ih je bolje razumio nego oni sami sebe." Mi se razlikujemo od drugih - od kriminalaca, na primjer - jedino po tome što radimo ili ne radimo, a ne po onome što u biti jesmo. Jedina razlika izmedu Isusa i drugih ljudi bila je u tome da je on bio budan, a ostali nisu bili. Pogledajte ljude koji dobiju novac na lutriji. Da li kažu: "Tako sam ponosan jer sam dobio ovaj novac, ne za sebe, nego za svoj narod i svoje društvo." Kaže li itko nešto slicno kada dobije na lutriji? Ne. Zato jer su imali srece. Sreca. Sreca. Dakle, dobili su na lutriji, jack pot. Ima li u tome necega zbog cega bi trebao biti ponosan?

Isto tako, ako postignete prosvjetljenje, postici cete to za svoju korist, i to zato jer

ste imali srece. Hocete li se time hvaliti? Cime biste se to hvalili? Shvacate li kako je krajnje glupo biti ponosan zbog svojih dobrih djela? Farizej nije bio zao covjek, bio je glup. Bio je glup, a ne zao. Nije stao da razmisli. Jednom je netko rekao: "Ne usudujem se stati, jer ako stanem, necu znati kako ponovno krenuti."