Ovaj svijet postoji. Stvarnost ili ne-stvarnost je metafizičko pi­ta-nje, postojanje je fizičko pitanje. To dvoje je teško uspoređivati. Nekad religije oko ove točke pogriješe i stvore pometnju. U istin­skom zenu nema komentara na metafizičke probleme, kao ni u budizmu, ni u Buddhinim sutra-ma, niti u Nagarjuninoj filozo­fiji. Nema načina da se odluči o sta-njima prije rođenja i poslije smrti. . . . Ona ne mogu biti određena konceptima ili znanošću. Apsur-dno je zamišljati život poslije smrti; takva vrsta problema uglav -nom opterećuje egoistične ljude koji žele biti besmrtni. Oni su žrtve svoje mašte i egoističnih religija koje vam govore da ćete ako darujete velike darove, sigur-no ići u raj. . . Na ovo pitanje metafizika ili racionalna misao ne mogu odgo­voriti i jedini odgovori dolaze iz mašte. O tome govori Dogen u Genjokoanu. Svijet je stvaran ili nestvaran, kako želite.

- Ne razmišljajte o tome gdje ćete nakon smrti otići. Mislite samo na ovdje i sada.

Kako možemo živjeti ovdje i sada ako stalno razmišljamo o smrti? - - Život i smrt su istovjetni. Ako prihvatite smrt ovdje i sada, vaš će život postati dublji. Ne smijete biti vezani za život. Ili za smrt. Kada je vrijeme za smrt, vi umirete i vraćate se u kozmos. Kada naša aktivnost skonča, kada naš život završi tada moramo umrijeti. Morate razumijeti smrt.  Taisen Deshimaru 1914-1982  zen učitelj

- PITANJA ZEN UČITELJU

Bolest i smrt

3. Bolest može biti postepen i spor proces umira­nja i oslobađanja duše. Tada neće biti moguće iz­lječenje, iako se i dalje moraju koristiti mje-re za poboljšanje i ublažavanje bo-lova. Dužina života se može pro-dužiti ali stalno i konačno izlje-čenje je van pitanja. Ovo prosječni mentalni iscjelitelj ne uspjeva da uvidi. Oni od smrti prave užas, dok je smrt koristan prijatelj. Bolest može biti izne­nadni i konačni poziv tijelu da odbaci dušu i ta­ko je oslo-bodi za drugu vrstu služenja. U tim slu­čajevima treba od strane moder-ne medicine i ope­rativne nauke, kao i od udruženih nauka, kojih da­nas ima mnogo učiniti sve što je moguće. Mnogo se može učiniti mentalnim i duhovnim liječenjem koje je potpomognuto naukom psi-hologije. Jednog dana mo­ra doći do suradnje u ovim raznim poljima i udru­živanja njihovih napora.

4. Za prosječnog mislioca će biti primjetljivo da mnoge bolesti koje izazivaju smrt nastaju zbog vanj-skih okolnosti za koje on nije odgo -voran. One potiču od čisto vanj-skih događaja pa sve do na­sljednih predispozicija. . .  (. . . )

5. Postoji jedna ili dvije stvari koje vam želim razjasniti, i koje vi morate razjasniti pacijentu.

a) Izlječenje nije garantirano. Pa-cijenti moraju shvatiti da nasta-vljanje života u fizičkom tijelu nije najviša moguća svrha i cilj. To tako može bi­ti ako je rad koji se treba izvršiti od stvarne va-žnosti, ako se moraju izvršiti neke obaveze ili se moraju naučiti još neke druge lekcije. Međutim, tje-lesno postojanje nije sumum bonum postojanja. Sloboda od ograničenja fizičkog tijela je od stvarne koristi. Pacijent mora da shvati i prihva­ti Zakon Karme.

b) Strahu nema mjesta. Glavna svrha onoga koji lije­či treba biti da pacijentu pomogne da dosegne sretan i razuman očekujući stav prema svojoj budućnosti - bez obzira što ta budućnost može donijeti (17-3)

6. Dakle, iscjelitelj ima dužnost da sebe učini djelotvornim, i ona-kav kakav on bude - takvo će biti i djelovanje na pacijenta. Kada onaj koji liječi djeluje magnetički i svoju duševnu snagu zrači paci­jentu, onda je pacijent sposobniji da lakše dose­gne željeni cilj - što može biti potpuno ozdravlje­nje, ili to može biti uspostavljanje onog stanja uma koji pacijentu može omogućiti da dosegne sa užitkom i olakšanjem ispravno oslobođe-nje od ti­jela i kroz vrata smrti pre -đe u potpuno ozdravljenje.(17-8)

- Ti ćeš vidjeti ako budeš radio sa ovim naznačenim smjerom misli, da će cijela tema o smrti nepre-kid­no biti ponavljana, i da će rezultat toga biti no­vi stav prema umiranju i prihvatanje sretnog išče­kivanja tamo gdje se neiz-bježni i vrlo blizak do­gađaj zbiva. Grupe za iscjeljivanje se moraju pri­premiti da se bave sa ovim osnovnim stanjem svega živućeg, i glavni dio njihovog djelovanja će biti razjašnjavanje principa smrti. Nama je rečeno da se duša mora vratiti onome tko ju je i dao. Do da­nas je to bilo prisilno i strašno vraćanje, ono je izazivalo strah, i muškarce i žene vodilo u potra­gu za liječenjem fizičkog tije -la, prenaglašavajući njegovu va-žnost, i čineći ih da produženje zemalj­ske egzistencije smatraju najvažnijim faktorom u njihovim životima. U toku sljedećeg ciklu-a, ovi krivi stavovi moraju nesta-ti, smrt će postati nor­malan i shvatljiv proces kao što je to i rođenje, i izazivat će manje bola i straha. Ovaj moj iskaz je po prirodi proročki i treba se takvim shvatiti. (17-389/90). - Uskrsnuće je osnovna ideja prirode - a ne smrt. Smrt je samo predsoblje uskrsnuća (13-469). Alice Bailey

Nisargadatta: Doktori su dijagno-zirali da ovo tijelo ima rak. Da li bi bilo tko drugi bio tako veseo kao što sam to ja, sa tako ozbiljnom dijagnozom? Svijet je tvoje dire-ktno iskustvo, tvoje vlastito po-smatranje. Sve što se događa, do-gađa se na tom nivou, ali ja nisam na tom nivou.

- Ja nemam nikakav identitet koji nastaje iz svjesnosti. Trenutno ovo tijelo proživljava agoniju: nesvje-sticu, bol; sve se ove stvari doga-đaju na fizičkom nivou. Usprkos ovom stanju, govor dolazi sa nada-hnućem. . . Postoji samo jedna isti-na u svijetu, a to je da je sve ne-stvarno. Ja sam Nemanifestirani ko -ji govori kroz Manifestirano.

- Kada tijelo, um, vitalni dah otpa-dnu, ništa se ne događa; samo Ja, Apsolutno, uvijek preovladava. Za razumijeti ovu istinu nije potrebno znanje, jer je znanje urođeno.

Ono što si ovdje naučio će biti tvoj vodič. Klijanje će se dogoditi.

- Sama ideja da si ti tijelo je besmislena; svjesnost doživlja-va svoje ispoljavanje. Samo rije -tka bića će ovo ostvariti.

- Ovo znanje ili razumijevanje (uvid), je u stvarnosti svjesnosti. Što god ti kažeš da znaš i osjećaš to je samo svjesnost. Apsolutno je iznad ovoga.

- Kada su tvoji problemi razrije-šeni, ti si onda isto tako razrije-šen. Ja želim da boraviš na toj granici svjesnosti, bez-svjesnosti.

Jean Dunn - SVJESNOST I APSO-LUTNO - Posljednji razgovori sa Sri Nisargadattom Maharaj,  1994

Duša nije vezana za mentalnu formu čovječanstva: nije počela s njom i neće s njom završiti; imala je predljudsku povijest i ima nad-ljudsku budućnost. Sri Aurobindo

Može li prepoznavanje reinkarna-cije i novo uvažavanje nefizičkih dimenzija postojanja dovesti do iste poniznosti i širenja vidika ljudske svijesti? Da li je moguće da ćemo još jednom osjetiti stra-hopoštovanje zbog spoznaje da u ovom golemom univerzumu po-stoji mnogo više nego što smo u našoj filozofiji mogli i sanjati, te da u ljudskom životu i ljudskoj ličnosti postoji mnogo toga što u kontekstu jednog kratkog živo-tnog vijeka nikako nismo mogli razumijeti? I hoće li nas onda ta spoznaja potaknuti da preuzme-mo veću odgovornost za te sile i stvorimo budućnost u kojoj više nećemo nesvjesno posrtati kroz ciklus reinkarnacije, nego evolu-irati na način da naposljetku preo-brazimo samu prirodu smrti i po-novnog rođenja?

Carter Phipps iz magazina WIE

Bratstvom Shambhale predsjeda mala hijarerhija superiornih bića koje ponekad neizravno zovu Mahatmama, što na sanskrtu zna-či “oni čija je duša golema“. To su nadljudska bića s natprirodnim moćima koja su dovršila svoju evoluciju na ovom planetu, ali ostaju s čovječanstvom kako bi olakšali njegov duhovni napre-dak. . . životni vijek njihovih tijela gotovo je beskonačan jer je Kotač reinkarnacije za njih stao. Andrew Thomas - SHAMBHALA: OASIS OF LIGHT, 1977

Približavanje smrti i sama smrt, rastva -ranje tjelesna oblika, uvi­jek pred-stavlja veliku priliku za duhovno ostvarenje. Ljudi tu priliku uglavnom propuste, što je tragično, budući da živimo u kulturi koja nema gotovo nikakva znanja o smrti, a također gotovo da nema ni­kakvih spoznaja ni o čemu što je uistinu važno. Svaki portal je portal smrti, smrti lažnoga ja. Prođete li kroz por­tal, svoj identitet više nećete temeljiti na svom psiho-loškom, umom stvorenom obliku. Tada ćete spoznati da je smrt privid, upravo kao što je privid i poistovje-ćenost s oblikom. Smrt je tek okon-čanje privi­da. Bolna je samo ako se čvrsto držite privida. Tajna života  jest “umrijeti prije smrti“ - i otkriti kako smrt ne postoji. Eckhart Tolle -

MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA

- Međutim, ovo iluzorno postoja-nje uopće nije život; prije je to smrt, jer je smrt neizbježan kraj svih oblika, naročito u slučaju nečeg tako nesavršenog kao što je naše malo ja - naš "ego". Zatvara-mo oči i ne želimo da vidimo ovu očiglednu i zastrašujuću Istinu.

Uzaludan je taj stav koji nas ni-kud ne vodi! Isto kao što list koji je otpao sa grane ne može više da se vrati na nju, tako ni naš prolazni oblik nikad neće biti u stanju da izrazi naše istinsko Jastvo. Jedan veliki Učitelj je ja-sno rekao: "Nijedan čovjek ne mo -že da služi dvojici gospodara. . .  Bogu i Bogatstvu". Sadhu Mouni

- IN DAYS OF GREAT PEACE, 1957

Iskustveni ego pada kao žrtva Beskonačnog.  Ramana Maharshi

Ja ću se koncentrirati na ono što je važno u životu. Ja ću nastojati svaki dan biti ljubazna, darežljiva i osoba ispunjena ljubavlju. Ja ću biti svjesna smrti upravo sada, tako da u bilo koje vrijeme, ako čak i pomislim da se na tebe ili bilo koga drugog naljutim, ja ću vidjeti smrt i sjetiti se.

Diane Frolov and Andrew Schneider - Northern Exposure, Do The Right Thing, 1992

Ne misli sa prezirom o smrti, već gledaj na to sa simpatijom, jer čak i smrt je jedna od stvari koju Priroda želi.     Marcus Aurelius  - MEDITATIONS

Strah od smrti je najneopravdaniji od svih strahova, jer nema rizika od nesreće za onoga tko je mrtav.

Albert Einstein  1879-1955

Dok sam ja mislio da sam učio ka -ko živjeti, ja sam učio kako umri-jeti.Leonardo Da Vinci 1452-1519

Svaki čovjek umire

Svaki čovjek ne živi stvarno.

William Ross Wallace

Mnogi ljudi čine pogrešku procje -njujući život po njegovoj dužini umjesto po njegovoj dubini, po njegovim problemima, umjesto radije po njegovim obećanjima. Nitko nikada nije prestar ili previše bolestan da bi se razvijao. Život je serija vrhunskih trenuta-ka. Takvi cijenjeni trenuci - kada sebi donosimo dostojanstvo, kada zauzimljemo svoj stav, kada do-življavamo ljubav, kada se otvara -mo prema drugima i svijetu - dajemo značenje našim životima. 

Pesach Krauss (Rabin)

203. G. Varma, financijski sekre-tar Odjeljenja za poštu i telegraf u Delhiju, čitao je Traganje u tajnoj Indiji i Tajni put Paul Brunton-a. Izgubio je ženu sa kojom je sre-tno živio jedanaest ili dvanaest go -dina. Tražio je utjehu svom bolu, koju nije nalazio u knjigama; že-lio je da ih uništi. Nije imao na-mjeru da postavlja pitanja, samo je želio da ovdje sjedi i nađe utje-hu u prisustvu Maharšija. Mahar-ši je govorio u neprekidnom toku misli čiji je smisao bio sljedeći: - Kaže se da je žena polovina tijela. Zato je njena smrt veoma bolna. Ta bol je, međutim, posljedica to-ga što je viđenje fizičko. Ona ne-staje ako se sve vidi kao Sebstvo. Brhadaranyaka Upanišad kaže: "Žena je draga zbog ljubavi Sebstva". Ako su žena i drugi poi -stovjećeni sa Sebstvom, kako će se onda javiti bol? Usprkos tome, takve nesreće potresu um i filo-zofima. U dubokom snu smo sre-tni. Tada bivamo kao čisto Seb-stvo. To isto smo i sada. . . Prema tome, nema ni smrti, ni rođenja... Sve zlo je od uma. . . I zadovolj-stvo i bol su mentalne tvorevine. Opet, zašto oplakivati mrtve? Oni su oslobođeni ropstva. Oplakiva-nje je lanac koji um kuje da bi se vezao za mrtvog. "Što ako je netko mrtav? Što ako je netko stradao? Budi ti mrtav - budi sam uništen". U tom smislu, nema bola zbog nečije smrti. Što se podrazumijeva pod ovom vrstom smrti? Poništenje ega, dok je tijelo živo. Ako ego preživljava, plašimo se smrti. Oplakujemo tu-đu smrt. Ne treba to da činimo, ako umremo prije njih budeći se iz sna ega, ubijanjem ego-osjeća-ja. Iskustvo dubokog sna jasno nas uči da se sreća sastoji u tome da smo bez tijela. Mudri, također, to potvrđuju govoreći o oslobođe-nju nakon odbacivanja tijela. Isto kao što radnik koji nosi teret na svojoj glavi da bi zaradio platu, nosi teret nerado, odnosi ga na odredište i konačno ga se osloba-đa sa olakšanjem i radošću, isto tako mudrac nosi ovo tijelo čeka-jući na pravo i suđeno vrijeme da ga odbaci. Ako si sada oslobođen polovine tereta, to jest žene, zar ne bi trebalo da budeš zahvalan i sretan zbog toga? Ipak, ne možeš da budeš zbog svog materijalisti-čkog pogleda na svijet. Čak i oni koji treba bolje da znaju, i koji su spoznali učenje o oslobođenju po -slije smrti, veličaju oslobođenje sa tijelom i nazivaju ga nekom tajanstvenom silom održavanja tijela vječno živim! Neće biti bola ako se odbaci materijalno viđenje - kada obitavamo kao Sebstvo. Oplakivanje nije mjera istinske ljubavi. Ono odaje ljubav prema objektu, samo prema njegovom obliku. To nije ljubav. Istinska ljubav pokazuje sa sigurnošću to da je objekt ljubavi u Sebstvu i da nikada ne može nestati. Ipak, istina je da bol u ovakvim prilika -ma može da se ublaži samo zaje -dništvom sa mudrim.

T. N. Venkataraman - Talks with Sri Ramana Maharshi, 1984

Ne stoj pokraj mojega groba i nemoj tugovati,

Ja nisam tamo, ne bih u njemu mogao spavati!

S tisuću i jednim vjetrom letim.

Ja sam poput dijamanta, blistavi sjaj snijega.

Na zelenome žitu sunčeva zraka;

Ja sam nježna kiša jesenja.

Kad se budiš u miru jutra,

Ja sam uzlet ptice iz svoga gnijezda. Tu sam pogledaj!

Na noćnome nebu blaga zvijezda.

Ne stoj pokraj mojega groba

 i nemoj plakati, Ja nisam tamo; ja ne mogu umrijeti.

Iz tradicije američkih Indijanaca

Hranite se smrću koja se ljudima hrani: a kad je smrt jednom mr-tva, nema umiranja. Shakespeare

Molite se za mene da moji napori zauvijek stanu, a čitava moja du-ša utone u Majci. . . Ja sam do-bro, mentalno veoma dobro. Osje -ćam spokoj duše, više nego tije-la: Bitke su izgubljene i dobi­ve-ne! Spakirao sam svoje stvari i čekam Velikog Izbavitelja. Šiva, o Šiva, povedi moj čamac k dru-goj obali! . . Ja sam samo mali dje­čačić koji je ispod banyana (stabla) u Dakšinešwaru, u zano-su i čudu slušao divne riječi Ramakrišne. To je moje istinsko biće: raditi, djelovati, činiti dobro i tome slično, sve je to nametnu-to. . . Sada ponovno čujem njegov glas, isti onaj divni glas koji po-tresa moju dušu. Okovi pucaju, ljubav umire, rad više nema draž; život gubi sjaj. Jedino glas Učite-lja zove: . . . "Nek mrtvi sahra-njuju mrtve. Ti pođi za mnom". Dolazim, moj Voljeni Gospode, dolazim. Nirvana je preda mnom. . . isti Ocean spokoja, bez daška, bez vala. . . Dobro je što sam rođen, dobro je što sam ovako patio, dobro je što sam mnogo posrtao - dobro je što ulazim u Spokoj. Ne ostavljam ni­koga sputanog; ne odlazim sputan. . . Starac je zauvijek iščezao. Vodič, guru, predvodnik-više ne postoji. . . Ne usuđujem se uzbibati vodu, u strahu da ne prekinem divnu tišinu - tišinu koja vas uvjerava da je iluzija. Iza mojega djela kri-la se ambicija, iza moje ljubavi krila se osobnost, iza moje čisto-će - strah, iza mog vodstva - žu-dnja za vlašću! Ali oni blijede, nestaju. . . . Dolazim, Majko, dola -zim u tvoj topli zagrljaj - pluta-jući bilo kuda gdje me ti čekaš - u bezglasno, čudno, čarobno. Dola-zim kao promatrač, ne više kao sudionik. Oh, kako je mirno. Moje misli kao da dolaze iz ve-like, velike daljine u dubini srca. Čine se kao daleki, blijedi šapat, i Spokoj je u svemu - slatki, slatki Spokoj, poput onoga koji osjećate nekoliko trenutaka prije nego što utonete u san, kada stvari vidite i osjećate poput sjenki, bez straha, ljubavi, bez čuvstva. . . Dolazim, Gospode! Svijet jest, ali ni lijep ni ružan, već kao dojmovi koji ne ostavljaju traga u duši. Oh, blažen -stva! Sve je dobro i lijepo, jer sve gubi svoj relativan odnos prema meni - moje tijelo među prvima. OM - taj život! Swami Vivekananda 1863-1902  Pismo gospođici MacLeod,  18. 4. 1900

Svijest je životna sila svih atoma. Svijest gleda, čuje i osjeća preko osjetila. Kada svijest napusti tije-lo, osoba se proglašava mrtvom. Međutim, svijest je vječna i uni-verzalna. Smrtna svijest je svje-snost o sebi kao obliku odvoje-nom od cjeline. Univerzalna je svjesnost jedinstva svih stvari.

Majstori slijede zakon ljubavi ko -ja sve sjedinjuje u jedno. Ničemu se ne opiru, već prenose to u ljubav univerzuma, ništa ne odva-jajući od svega, od najnižeg do najvišeg. Ljubav je kozmička tajna univerzuma, ako tajne uopće postoje, jer u ljubavi ništa nije skriveno ili odvojeno, sve je uključeno. George Adamski - WISDOM OF THE MASTERS OF THE FAR EAST, 1953

Izgubiti svijet koji poznaješ, zbog više spoznaje; izgubiti život koji živiš, zbog višega života; ostaviti prijatelje koje si volio, zbog više ljubavi; otkriti domovinu nježniju od doma, i prostraniju od svijeta.

Thomas Wolfe

Svaki život, koliko god bio dugo-trajan i složen, sastoji se od je-dnog jedinog trenutka - trenutka u kojem čovjek otkriva, jednom i zauvijek, svoj istinski identitet. 

Jorge Luis Borges 1899-1986

Zašto ne poželjeti dobrodošlicu Prelasku? Nauči da uživaš u iskustvu, koje je poklon drevne mudrosti, i gledaj naprijed na Veliku Avanturu sa kojom ćeš se suočiti. Ti dobro znaš - u svojim najvišim trenucima - da Prelaz znači ostvarenje bez ograničenja fizičkog plana (postojanja).

 Alice Bailey 1880-1949

Pod besmrtnošću se ne podrazu-mijeva nadživljavanje smrti, to je već dato svakom stvorenju koje je rođeno sa umom - već transcenden-cija života i smrti. To znači uzdi-zanje pomoću kojeg čovjek pre-staje da živi kao umom informi-rano tijelo i napokon živi kao duh i u duhu. Tko god je podložan tuzi i patnji, tko god je rob osjećaja i osjetilnosti, zaokupljen utjecajem prolaznih stvari - takav ne može postati podoban za besmrtnost. Ove stvari moraju nastajati sve dok se ne pobijede, sve dok one više ne mogu zadavati bol oslobođenom čovjeku, sve dok on nije sposoban da prihva-ća sva materijalna zbivanja ovog svijeta bilo ugodna ili ispunjena patnjom, podjednako sa mudrošću i smirenošću, isto kako to prima i smireni vjecni tajni duh u nama. Nepoznat?