POGLAVLJE  VII

Sada smo došli do važnog pro-blema, kako mi možemo pomoći sami sebi? Kako ćemo naš um i tijelo održati u stanju harmonije koja će bolestima otežati ili onemo -gućiti da nas napadnu, jer je sigurno da osoba koja je bez sukoba imuna na bolesti. Prvo razmotrimo um. Mi smo već raspravljali o potrebi da u sebi potražimo poremećaje koje može-mo imati, a koji nas navode na to da radimo protiv Jedinstva i uskla-đenosti sa Dušom, kao i o odstra-njivanju tih slabosti razvijanjem suprotnih vrlina. Ovo se može učiniti po već prikazanim smjerni-cama i iskrenom samoispitivanju koje će nam otkriti prirodu naših grešaka. Naši duhovni savjetnici, istinski liječnici i bliski prijatelji bi treballi biti sposobni da nam pomognu da dobijemo vjernu sliku samih sebe, ali savršeni metod da to uvidimo je meditacija i smirene misli, i dovođenjem sebe u takvu atmosferu mira tako da nam naše Duše mogu govoriti kroz našu savjest i intuiciju, i da nas tako vode po njihovim željama. Samo ako možemo odvojiti kratko vrijeme svaki dan da se osamimo na što god je to moguće tišem mjestu, gdje nećemo biti uznemi-ravani - i jednostavno sjediti ili ležati bilo održavajući um praznim ili smireno razmišljati o radu i životu. Nakon nekog vremena će-mo uvidjeti da u takvim trenucima dobivamo veliku pomoć, kao da nam je u bljeskovima pruženo vod-stvo i znanje. Vidjet ćemo da su teški problemi života bez greške odgovoreni, i mi postajemo sposo-bni da sa sigurnošću odaberemo pravi smjer. Za čitavo to vrijeme u srcu trebamo održavati iskrenu želju da služimo čovječanstvo i da radimo u skladu sa zapovjedima naše Duše. Sjetimo se da kada pronađemo svoje pogreške da lijek ne leži u borbi protiv njih, i ne u korištenju moći volje i energije da se obuzdaju pogreške - već u nepo-kolebljivom razvijanju suprotnih vrlina, i na taj način automatski odstranjujemo sve tragove krivice i griješnosti. Ovo je istinski i priro-dni metod napretka i pobjeđivanja slabosti i grešaka, daleko lakši i djelotvorniji nego što je to borba sa nekim određenim poremećajem. Borbom protiv greške pojačavamo njenu moć, tako što to našu pažnju zadržava prikovanom za prisutnot greške u nama i tako nas uvlači u borbu, i jedino što možemo učiniti da bi to pobjedili je da to poti-snemo, a to je daleko od zadovolja -vajućeg stanja - zato što je neprija -telj još u nama i u trenutku sla-bosti se može ponovo pojaviti. Zaboravljanjem neuspjeha i svje-snom težnjom razvijati vrline koje će onemogućiti ispoljavanje nega-tivnog-ovo je istinska pobjeda. Na primjer ako u našoj prirodi postoji okrutnost, ne možemo neprestano govoriti ”Ja neću biti okrutan” i tako sebe spriječiti da griješimo u tom pravcu-uspjeh ovoga ovisi o jakosti uma, i ako um u nekome trenutku oslabi onda možemo zaboraviti na našu dobru odluku. Ali, ako bi u drugu ruku razvijali stvarnu simpatiju prema našim bližnjim ljudima, onda će to svoj-stvo jednom i zauvijek spriječiti ispoljavanje okrutnosti, jer ćemo odbaciti takvo djelo sa užasom zbog naših osjećaja prema bli-žnjima. Tako ovdje nema potiski-vanja skrivenog neprijatelja koji će se pojaviti u trenucima kada nismo na straži - prilikom naše nepažnje, zato jer ćemo potpunosti odstraniti iz naše prirode mogućnost bilo kojeg dijela koje može povrijediti drugoga. Kao što smo već vidjeli, priroda naše fizičke bolesti će nam pomoći da nam pokaže mentalni nesklad koji je temeljni uzrok njenog nastajanja. Drugi veliki faktor uspjeha je da oramo imati polet za životom i gledati na egzistenciju ne samo kao dužnost koja se mora podnositi sa što god je moguće više strpljivosti, već razvijati i stvarni užitak avanture putovanja kroz ovaj svijet. Možda je jedna od najvećih tragedija mate -rijalizma što doprinosi i razvija dosadu i gubitak stvarne unutra-šnje sreće. On poučava ljude da za svoje probleme traže utjehu i ispunjenje u zemaljskim užicima i zadovoljstvima, a ona ne mogu donjeti ništa drugo osim trenutnog zaborava naših poteškoća. Jednom kada počnemo tražiti utjehu za naše poteškoće kroz plačanje za zabave, tada upadamo u bezizlazni krug. Zabave, užici i neozbiljnost jesu dobre za sve nas, ali ne i onda kada neprestano ovisimo o njima da bi prikrili naše poteškoće.

Svjetovne zabave svake vrste se moraju neprestano povećavati u svojoj snazi da bi nad nama imali kontrolu, i tako jučerašnje uzbuđe-nje i užitak postaje sutrašnja dosa-da. Onda nastavljamo sa traženjem drugog i još većeg uzbuđenja sve dok ne postanemo prezasićeni i iz toga više ne možemo izvući olak-šanje. U jednom ili drugom obliku svjetovne zabave i užici od nas čine Fauste i premda to u potpu-nosti ne možemo shvatiti u našem svjesnom ja, za nas život postaje nešto malo više nego li je to strpljiva dužnost, i sav njegov istinski užitak i polet-takvo treba biti nasljedstvo svakog djeteta i treba se održavati do posljednjeg časa. Ekstremni stadij toga je dosegao u današnjim naučnim naporima da postigne podmlađenje i produženje prirodnog života, i da poveća čulna zadovoljstva pomoću paklenskih načina. Stanje dosade je odgovorno za pristup mnogih bolesti u nama nego što bi to inače bilo moguće, i to se ispoljava u ranoj dobi života. Takvo stanje se ne može pojaviti ako spoznamo stanje naše Božanstvenosti, naše misije u svijetu i tako posjedujemo užitak sticanja iskustva i pomaga-nja drugima. Protulijek za dosadu jeste da aktivno imamo interes za sve oko nas, da proučavamo život tokom cijelog dana, da učimo, i učimo od naših bližnjih. Da iz događaja u životu učimo Istinu koja leži iza svih stvari, da se izgubimo u umjetnosti sticanja iskustva i znanja - i da gledamo na prilike kada takvu prednost može-mo koristiti za napredak našeg bližnjega putnika koji se nalazi na istom putu kao i mi. Dakle, svaki trenutak našeg rada i igre će donijeti polet za učenjem, želju da doživimo stvarne stvari, stvarne avanture i djela koja su vrijedna, i kada razvijemo ovu sposobnost otkriti ćemo da smo obnovili moć postizanja užitka čak i iz malih događaja, i događaji koje smo prije smatrali monotonim i uobičajenim će postati prilika za istraživanje i avanturu. To je u jednostavnim stvarima života, jer su one bliže velikoj Istini – i u njima se može pronaći istinsko zadovoljstvo. Rezignacija je ono što nekoga pretvara samo u putnika u životu koji se ne obazire na ništa, a to otvara vrata neizrecivim negativ-nim utjecajima koji nikada ne bi imali priliku, onoliko dugo sve dok u našoj svakodnevnoj egzistenciji postoji duh i užitak avanture.

Kakav god može biti naš položaj u životu, bilo da je to radnik u gradu punom vreve ili usamljenog čoba-na na brdima, težimo tome da preokrenemo monotoniju u interes, nezanimljivu dužnost u radosnu priliku za iskustvo, i svakodnevni život u gorljivo proučavanje čovje-čanstva i temeljnih zakona Univer-zuma. U svakom mjestu postoji obilje prilika za promatranje zako-na Stvaranja, bilo da je to u planinama ili nizinama ili među našom braćom ljudima. Prvo preo-krenimo život u avanturu upijanja, interesiranja kada više neće moći biti moguća dosada, i iz znanja koje ćemo tako steći težimo da uskladimo naš um sa našom Dušom, i sa velikim Jedinstvom Božjeg Djela. Druga važna pomoć je da odstranimo sav strah. U Prirodnom ljudskom svijetu nema mjesta strahu, jer je Božansko u nama - naše sebstvo nepobjedivo i besmrtno, i ako mi to shvatimo, kao Djeca Božja se ne trebamo ničega bojati. U materijalističkim dobima je prirodno da se povećava strah zbog zemaljske imovine (bilo zbog samog tijela ili vanjskog bogatstva) ona je prolazna i teško je steći i zadržati, i koristi nam za kratko vrijeme, to u nama budi tjeskobu i gubimo priliku da to shvatimo dok možemo. Iz nužnosti moramo svijesno ili nesvijesno živjeti u stanju neprestanog straha, jer u unutrašnjosti našeg bića znamo da nam imovina može biti oduzeta u bilo kojem trenutku, i možemo je zadržati samo za jedan kratki život.

U ovom dobu se je povećao strah od bolesti tako da je postao velika moć da povrijedi, jer on otvara vrata onim stvarima kojih se mi bojimo i omogućuje im lakši pri-stup. Takav strah proizlazi iz samo -interesa, jer kada smo iskreno posvećeni dobrobiti drugih onda nemamo vremena za bojazan od ličnih bolesti, i moderna nauka je povećala vladavinu straha šireći svoja otkrića u javnosti - a koja su samo pola istine. Znanje o bakteri-jama i bacilima popezanim sa raznim bolestima su stvorile kata-strofu u umovima mnogih ljudi, i strahom koji je u njima bio pro-buđen ih je učinio podložnijim mogućem napadu bolesti. Dok niži oblici života kao što su to bakterije mogu odigrati ulogu ili biti pove-zani sa fizičkom bolešću, one na nikakav način ne sadržavaju cijelu istinu problema, kao što se to može potvrditi naučno ili svakodnevnim događajima. Materijalizam zabora-vlja da postoji neki činilac iznad fizičkog plana koji u običnom životu zaštićuje ili nekoga čini po-dložnim bolestima bilo koje priro-de. Strah sa svojim posljedicama depresije na naš mentalni nivo stvara nesklad u našim fizičkim i magnetskim tijelima, utirući put ka napadanju, i ako su bakterije i ta-kva fizička sredstva jedini i sigurni uzroci bolesti, onda bi uistinu bilo vrlo malo koristi od ohrabrivanja da se ne bojimo. Ali kada shvatimo da i u najgorim epidemijama samo jedan dio ljudi koji su izloženi infekciji biva napadnut, kao što smo to već vidjeli, stvaran uzrok bolesti leži u našoj vlastitoj lično-sti, i pod našom je kontrolom. Imamo li onda razloga za bojazan i strah, znajući da se lijek nalazi u nama. Mi moramo odbaciti cijeli strah od fizičkog iza nas, izbaciti ga iz naših umova-znajući da nas to čini podložnim bolestima. Ako se potrudimo da stvorimo harmo-niju u našoj ličnosti, onda više ne trebamo očekivati bolest unaprijed nego li se trebamo bojati da ćemo biti pogođeni gromom ili djelićem padajućeg meteora. Sada razmo-trimo fizičko tijelo. Nikada ne smije biti zaboravljeno da je to samo zemaljski dom Duše, u kojem boravimo samo za kratko vrijeme da bi mogli posjetiti svijet iz razloga sticanja iskustva i zna-nja. Bez da se previše poistovjeću-jemo sa našim tijelima mi se prema njima trebamo odnositi sa brigom i poštovanjem, tako da ona mogu biti zdrava i duže trajati da bi izvršili naš zadatak. Nikada ni za jedan trenutak ne smijemo sa njima biti prezaokupljeni ili previ-še zabrinuti, već moramo naučiti da budemo što manje svjesni nji-hovog postojanja (koliko je to moguće), koristeći ih kao vozilo naše Duše i uma, i kao sluge koje će vršiti našu volju. Vanjska i unutrašnja čistoća je od velike važnosti. Za ovo prvo, na Zapadu koristimo prevruću vodu za kupa-nje, to otvara kožu i dopušta prljav -štini pristup. Osim toga, preko-mjerna upotreba sapuna čini povr-šinu ljepljivom. Hladna ili mlaka voda, bilo tekuća ili kupka koja se treba promjeniti više od jednog puta je najbliži prirodnom načinu i tijelo održava zdravijim, treba koristiti samo toliko sapuna koliko je potrebno da bi se odstranila očita nečistoća, i kasnije se treba dobro isprati svježom vodom.

Unutrašnja čistoća ovisi o ishrani, i trebamo koristiti sve što je moguće svježije, pretežno prirodno voće, povrće i orašaste plodove. Živo-tinjsko meso se treba sigurno odba -citi - prvo, jer ono stvara mnogo fizičkog otrova u tijelu, drugo, jer stimulira abnormalan i prekomje-ran apetit, i treće, jer to nužno izaziva okrutnost prema životinja-ma. Treba uzimati mnogo teku-ćine da bi se tijelo pročišćavalo, kao što je to prirodna voda i vina-i proizvode koji su direktno proizve-deni iz Prirodne riznice, odbacu-jući umjetna destilirana pića. Ne bi se smjelo prekomjerno spavati jer većina od nas ima veću kontrolu kada je budna nego kada spava. Stara izreka: “ Vrijeme za odmor i vrijeme za rad ” je odličan vodič kada se ustati. Odjeća treba biti što lakša i usklađena sa vremenskim prilikama i dobima, treba da je komodna tako da zrak može doprijeti do tijela, isto tako treba da se tijelo povremeno izlaže svježem zraku i suncu. Voda i sunce su veliki darovaoci zdravlja i vitalnosti. U svim stvarima se treba poticati veselost, moramo se oduprijeti sumnji i depresiji-sjetiti se da to nismo mi, da to nije dio nas, jer naša Duša zna samo za užitak i sreću.

POGLAVLJE  VIII

Tako mi vidimo da naša pobjeda nad bolešću će uglavnom ovisiti o sljedećem: Prvo, ostvarenje Božan-stvenosti naše unutrašnje prirode i usljed toga naše moći da prevazi-đemo sve što je pogrešno, - Drugo, spoznaja da je temeljni uzrok bolesti nesklad između ličnosti i Duše, - Treće, naša spremnost i mogućnost da otkrijemo grešku koja uzrokuje takav sukob, - Četvrto, odstranjivanje takve gre-ške razvijanjem suprotne vrline. Dužnost umjetnosti liječenja će biti da nam pomaže u potrebnom znanju i načinima pomoću kojih možemo prevazići naše bolesti, i uz to primjenjivati takve lijekove koji će jačati naša mentalna i fizička tijela, i pružiti nam veću šansu za pobjedu. Onda ćemo uistinu biti sposobni napadati bole-sti u samom korijenu sa stvarnom nadom za uspjeh. Medicinska ško-la budućnosti se neće zanimati sa konačnim rezultatima i posljedica-ma bolesti, niti će isto tako mnogo pažnje pridavati stvarnim fizičkim promjenama, ili primjenjivati dro-ge i kemikalije za ublažavanje bolo -va-bivajući svjesni da je vid-ljiva fizička posljedica samo sekundar-na, ona će usredotočiti svoje napo-re na stvaranju harmonije između tijela, uma i duše koja dovodi do olakšanja i izlječenja bolesti. I u takvim slučajevima gdje se podu-zme rano ispravljanje uma - to će spriječiti neizbježnu bolest. Izme-đu vrsta lijekova koji će se zato koristiti će biti oni koji će se dobivati iz najljepših biljaka i ljekovitog bilja koje se može naći u apoteci Prirode, onog bilja koje je božanski obogaćeno sa iscjelju-jućim moćima za um i tijelo čovje-ka. Sa naše strane moramo prakti-cirati mir, harmoniju, individual-nost i čvrstoću svrhe – i sve više razvijati znanje da smo u suštini Božanskog porijekla, djeca Tvorca i tako u nama imamo – ako ćemo to razvijati, kao što to jednom konačno moramo učiniti, moć da dosegnemo savršenstvo. To nas mora toliko zaokupiti sve dok to ne postane naše najvažnije svojstvo u našoj egzistenciji. Mi moramo ne-pokolebljivo prakticirati mir, zami-šljajući naše umove kao jezero koje uvijek moramo održavati mir-nim, bez valova, ili čak mjehurića koji bi poremetili njegovu mirnoću i nepomućenost – i postepeno razvijati to stanje mira sve dok ni jedan događaj u životu, nikakav doživljaj, nikakva druga ličnost bude sposobna pod bilo kakvim uvjetima da uzburka površinu tog jezera, ili u nama pobude osjećaje nadraženosti, depresije ili sumnje.

U tome će nam mnogo pomoći odvajanje vremena svaki dan za smireno razmišljanje o ljepoti mira i blagodati spokojstva,- i da shvati-mo da pomoću užurbanosti (nestr-pljivosti) i brige ništa ne postiže-mo. Strpljivošću, smirenim misli-ma i djelima postajemo djelotvor-niji u svemu čega se poduhvatimo. Da uskladimo naše ponašanje u ovom životu sa željama naše vlastite Duše i da ostanemo u takvom stanju mira da nas teškoće i poremećaji svijeta ne uznemiruju. Ovo je uistinu veliko dostignuće koje nam donosi taj Mir koji nam pruža razumjevanje, i kako nam to na prvi pogled može izgledati kao san koji je nedostižan – to je u stvarnosti, sa strpljenjem i ustrajno -šću nadohvatu svakome od nas. Od nas se ne traži da svi budemo sveci ili mučenici, ili ljudi od ugle-da, mnogima od nas su dodjeljeni daleko manji istaknuti položaji. Ali se od svih nas očekuje da razumi-jemo užitak i životnu avanturu i da sa radošću obavimo određeni dio posla koji je za nas bio određen našom Božanstvenošću. Za one koji su bolesni, mir uma i harmo-nija sa svojom Dušom je od naj-veće pomoći za ozdravljenje. U budućnosti će medicinska njega pokloniti mnogo više pažnje tome unutrašnjem kod pacijenata nego što to mi činimo danas – nespo-sobni da procjenjujemo napredak u nekom slučaju osim materijalisti-čkim naučnim načinima, mi više razmišljamo o čestom mjerenju temperature i obraćanje pažnje na mnoge stvari, koje prekidaju radije nego li pospješuju miran odmor i opuštanje tijela i uma, a što je i te kako važno za oporavak. Nema sumnje da će se napadaj povući kod bilo koje glavne bolesti, ako budemo mogli imati nekoliko sati potpunog opuštanja i u harmoniji sa našim Višim Sebstvom će napadaj biti neuspio.

U takvim trenucima u sebi mora-mo stvoriti barem djelić toga mira, kao što je to simbolizirano kada je Isus ušao u barku za vrijeme oluje na jezeru blizu Galileje i kada je naredio: “Neka bude mir ”. Naš stav prema životu ovisi o blizini naše ličnosti prema Duši. Što god je bliža veza to je veća harmonija i mir, -i svijetlo Istine će daleko jasnije sijati kao i zračeća sreća više stvarnosti. Ovo će nas održa-vati čvrstim i poteškoće i užasi svijeta nas neće učiniti malodu-šnim, jer mir i harmonija imaju svoje temelje u Vječnoj Istini Dobrog. Spoznaja Istine nam isto tako pruža sigurnost da kako god neki događaj u svijetu izgledao tragičan, da je to samo trenutni i prolazni stepen u čovjekovoj evolu -ciji. Tako su čak i bolesti korisne i djeluju po nekim zakonima stvore-nim da stvore konačno dobro i da vrši neprestani pritisak ka savršen-stvu. Oni koji posjeduju ovo znanje ne mogu biti dotaknuti ili potišteni, malodušni prema onim događajima koji su za druge takvo opterećenje – i sva nesigurnost strah i razočaranje zauvijek nesta-ju. Ako možemo biti u stalnoj vezi sa našom vlastitom Dušom, našim Rajskim Ocem - onda je svijet uistinu mjesto užitka, a nikakav negativan utjecaj neće imati snagu nad nama. Nama nije dopušteno da vidimo veličinu naše vlastite Božanstvenosti, ili da shvatimo moć naše Sudbine i veličanstvenu budućnost koja leži ispred nas, jer ako bi tako bilo, život ne bi bio proba i ne bi sadržavao napor niti bi to bio test zasluga. Naša vrlina leži u tome da budemo zaboravni prema najvećem dijelu tih velikih stvari i ipak da imamo vjere i hrabrosti da živimo ispravno i savladamo teškoće na zemlji.

Međutim, možemo pomoću veze sa našim Višim Sebstvom, održa-vati tu harmoniju koja nam omo-gućuje da prevaziđemo sve zemalj-ske prepreke i usmjerimo naše putovanje pravim putem da bi ispunili našu sudbinu,- neuplašeni utjecajima koji bi nas mogli odvući i skrenuti sa puta. Potom, moramo razviti našu individualnost i oslobo -diti se svih svjetovnih utjecaja, tako da pokoravajući se samo zapovjedima naše vlastite Duše bivamo nepokretani događajima ili drugim ljudima – postanemo svoji vlastiti gospodari upravljajući na-šim jedrenjakom preko burnih mora života bez da ikada ispustimo kormilo poštenja, ili da u bilo koje vrijeme prepustimo upravljanje svoga broda u ruke drugoga. Mi moramo u potpunosti i apsolutno steći našu slobodu, tako da mi činimo svaku našu akciju – i ne samo to, već i svaka naša misao proizlazi iz nas samih. To nam omogućuje da živimo i dajemo slobodno po našem vlastitom naho -đenju, i samo po našem vlastitom nahođenju. Naša najveća poteško-ća u ovom pravcu leži kod onih koji su nam najbliži u ovom dobu kada se je tako zapanjujuće razvio strah od običaja i lažnih standarda dužnosti. Ali mi moramo povećati našu hrabrost i neustrašivost, koli-ko je onih od nas koji su sposobni da se suoče sa naizgled velikim stvarima u životu ali koji doživlja-vaju poraz u daleko intimnijim poteškoćama. Moramo biti sposo-bni da impersonalno (nepristrasno) procjenjujemo što je ispravno, a što krivo, i neustrašivo djelovati u prisustvu srodnika ili prijatelja. Koliko ima onih koji su u vanj-skom svijetu heroji, a kod kuće samo kukavice! Uistinu postoje fini načini koji će biti korišteni da bi nas spriječili da ispunimo našu Sudbinu, -tobožnja ljubav i pretva-ranje, ili lažni osjećaj dužnosti, to su metode da nas porobe i učine Robovima tuđih želja i prohtjeva i one moraju biti nemilosrdno odstra -njene.

Mi u obzir moramo uzeti samo glas naše vlastite Duše, i samo taj glas se odnosi na našu dužnost-ako ne želimo da budemo sprječavani od drugih. Individualnost se mora razviti do krajnosti, i moramo naučiti da se krećemo kroz život oslanjajući se samo na našu vla-stitu Dušu. Za pomoć i vodstvo, da naučimo uzeti našu slobodu sa obje ruke i uronimo u svijet da steknemo svaki djelić znanja i iskustva koji je moguće dobiti.

Istovremeno moramo biti na opre-zu tako da svima dopustimo i njihovu vlastitu slobodu, da ne očekujemo ništa od drugih, već nasuprot, da uvijek budemo spre-mni pružiti ruku pomoći da bi ih uzdigli u vremenima njihovih potre -ba i poteškoća. Tako svaka osoba koju susrećemo u životu bilo da je to majka, muž, dijete, stranac ili prijatelj svi postaju bližnji-putnici, i svatko od njih može biti u odnosu na duhovni razvitak viši ili niži od nas. Ali svi smo mi članovi brat-stva i dio velike zajednice-praveći veliko putovanje sa istim veličan-stvenim krajem na obzorju. Mora-mo biti odlučni da pobjedimo, odlučni da dosegnemo vrhunac, nemojmo ni za trenutak da se predajemo žalosti zbog padova na putu. Nikada veliki napredak nije bio učinjen bez padova i pogre-šaka, i oni se moraju smatrati iskustvima koja će nam pomoći da manje posrćemo u budućnosti.

Nikada nas misli no prošlim gre-škama ne smiju ražalostiti one su prošle i završile, i znanje koje je tako stečeno će nam pomoći da odstranimo njihovo ponavljanje. Odlučno moramo ići naprijed, nika -da žaliti i gledati nazad, ne gledati čak ni jedan sat koji je upravo prošao i veličanstvenu budućnost sa svojim sjajećim svjetlom ispred nas. Sav strah se mora presjeći i odbaciti, on nikada ne bi trebao postojati u ljudskom umu, i on se može pojaviti samo kada iz našeg vida izgubimo našu Božanstvenost.

To je nama nešto strano jer smo mi Sinovi Tvorca, Iskre Božanskog Života, mi smo nesavladivi, neuni-štivi i nepobjedivi. Bolest je nai-zgled okrutna jer je to kazna za krive misli i kriva djela, koje mo-raju nastati zbog okrutnosti prema drugima. Zbog toga je potrebno da razvijemo ljubav i bratstvo, te dvi-je strane naše prirode do krajnjih granica, jer će to onemogućiti okru -tnost u budućnosti.

Razvitak ljubavi nas dovodi do ostvarenja Jedinstva, da je svatko od Jedne Velike Tvorevine. Uzrok sve naše patnje je ego i odvojenost, i ovo nestaje onog trenutka čim Ljubav i spoznaja velikog Jedin-stva postane dio naše prirode. Univerzum je Božji izraz svrhe, pri svome rođenju to je preporođen Bog, pri svom kraju tu je Bog još više uključen. Tako je sa čovje-kom, njegovo tijelo je njega učini-lo izvanjskim, što je objektivna manifestacija njegove unutrašnje prirode, on je ispoljenje sebe, mate -rijalizacija svojstva njegove svije-sti. U našoj Zapadnoj civilizaciji imamo veličanstveni primjer, veli-ki standard savršenstva i učenja Krista da nas vode.

On za nas djeluje kao Posrednik između naše ličnosti i naše Duše. Njegova misija na zemlji je bila da nas poučava kako da dosegnemo harmoniju i povezanost sa našim Višim Sebstvom, sa Našim Ocem koji je u Raju, i tako postignemo savršenstvo u skladu sa Voljom Velikog Tvorca Svega. Tako su isto poučavali i Buddha i drugi Učitelji koji su sa vremena na vrijeme dolazili na zemlju da bi čovjeku pokazali put ka savršen-stvu. Za čovječanstvo nema zasta-janja na pola puta. Istina mora biti spoznata, i čovjek se mora sjediniti sa beskonačnim planom Ljubavi svoga Tvorca. I tako uđite, moja braćo i sestre u veličanstveni sjaj spoznaje vaše Božanstvenosti, i iskreno i nepokolebljivo radite da bi se pridružili Velikom Planu biva -jući sretni i širili sreću, sjedinite se sa velikom četom Bijelog Bratstva čija je cijela egzistencija posvećena pokoravanju želji njiho-vog Boga, i čiji se veliki užitak nalazi u služenju njihovoj mlađoj braći ljudima. Dr. Edward Bach