POGLAVLJE  III

Ono što poznajemo kao bolest jeste konačan stadij daleko dubljeg poremećaja, i da bi osigurali pot-puni uspjeh u liječenju, onda je očito da bavljenje samo krajnjom posljedicom, neće u potpunosti biti djelotvorno sve dok se ne odstrani i osnovni uzrok. Postoji glavna greška koju čovjek može učiniti, a to je djelovati protiv Jedinstva, a uzrok toga je samoljublje (sebič-nost). Isto tako možemo kazati da

postoji jedna glavna patnja-pore-mećaj ili bolest. I kao što se djelovanje protiv Jedinstva može podijeliti u različite vrste, tako se isto mogu bolesti - posljedice tih djela podijeliti u glavne grupe prema odgovarajućim uzrocima. Sama priroda bolesti će biti kori-stan vodič koji će nam pomoći u otkrivanju vrste djela koje je bilo počinjeno protiv Božanskog Zako-na o Ljubavi i Jedinstvu. Ako mi u svojoj prirodi imamo dovoljno ljubavi prema svim stvarima, onda ne možemo povrijediti, zato jer će ta ljubav prožimati sva naša djela i spriječiti naš um da stvara misli koje mogu nekoga povrijediti. Ali mi nismo još dosegli takvo stanje savršenstva, da jesmo, onda ne bi bilo potrebe da ovdje postojimo. Svi mi težimo i napredujemo ka tom stanju, a oni koji od nas pate u umu i tijelu su samom tom pa-tnjom vođeni ka idealnom stanju, i ako ćemo to ispravno čitati, ne samo što možemo ubrzati naše korake ka tom cilju, već isto tako možemo sebe spasiti od bolesti i očajanja. Od trenutka kada je lekci -ja shvaćena i greška odstranjena onda više nema potrebe za ispra-vljanjem - zato jer se moramo sjetiti da je patnja sama po sebi korisna, zbog toga što nam poka-zuje kada smo krenuli pogrešnim putevima i ubrzava našu evoluciju ka veličanstvenom savršenstvu. Stvarne prvobitne bolesti kod čovjeka su takvi poremećaji kao PONOS, OKRUTNOST, MRŽ-NJA, SEBIČNOST, NEZNANJE, NESIGURNOST  I  POHLEPA, i ako proučimo svaku od njih pro-naći ćemo da su sve protivne Jedinstvu. Takvi poremećaji su stvarne bolesti  (upotrebljavajući riječ u modernom smislu), takvi poremećaji nastavljaju da traju sve dok ne  dosegnemo  razvijenost  i  spoznamo  ih  kao  bolest.

Ponosu se pripisuje nedostatak prepoznavanja sićušnosti ličnosti i njene potpune ovisnosti o Duši, i da sav uspjeh koji ličnost može imati ne pripada njoj već je to blagoslov darivan od unutrašnje Božanstvenosti, drugo gubitak osje -ćaja sklada te sićušnosti u planu stvaranja. Kako se ponos redovito odupire pokoravanju sa ponizno-šću i pomirenjem sa Voljom Velikog Tvorca - tako stvara djela koja su suprotna toj Volji.

Okrutnost je negacija jedinstva svega i neuspjeh da se shvati da bilo koje takvo djelo protiv drugo-ga je u suprotnosti prema cjelini, i stoga djelo protiv Jedinstva.

 Čovjek neće prakticirati djela koja povrijeđuju one koji su mu bliski i dragi, i po zakonu Jedinstva mi se moramo razvijati sve dok ne shva-timo, da svatko bivajući dio cjeli-ne, nama mora postati drag i blizak - sve dok i oni koji nas osuđuju u nama ne budu izazivali osjećaje ljubavi i simpatije.

Mržnja je suprotna Ljubavi, obrnuta strana Zakona Stvaranja. Ona je suprotna cijelom Božan-skom planu i to je negacija Tvorca - to vodi samo u takva djela i misli koje se suprostavljaju Jedinstveno-sti i to je suprotno onome što nalaže Ljubav.

Sebičnost (samoljublje) jeste pori-canje Jedinstva i obaveze koju mi dugujemo našoj braći ljudima sta-vljajući naše interese, ispred dobra za čovječanstvo i brige i zaštite onih koji se već nalaze oko nas.

Neznanje jeste neuspjeh učenja, odbijanje da se vidi Istina kad nam je za to pružena prilika, i to vodi ka mnogim pogrešnim djelima koja mogu postojati samo u mraku i nisu moguća kada je oko nas svijetlo Istine i Znanja.

Nesigurnost (nestabilnost) neodlu-čnost i nedostatak svrhe nastaje kada ličnost odbija da bude vođena od Višeg Sebstva, i vodi nas ka izdaji i zavođenju drugih kroz našu slabost i mane. Takvo stanje ne bi bilo moguće kad bi imali unutra-šnje znanje o Nepobjedivoj-Neo-svojivoj Božanstvenosti koja je naša stvarnost.

Pohlepa vodi želji ka moći. To je poricanje slobode i individualnosti svake duše. Umjesto da spoznamo da je svatko od nas ovdje, da bi se slobodno razvijao, u skladu sa zapovjedima duše, da razvija svoju individualnost, i da radi slobodno i nesputano - pohlepna ličnost želi da propisuje, kontrolira i zapovje-da - uzurpirajući moć Tvorca.

Ovo su primjeri stvarnih bolesti, izvor i osnova svih naših patnji i razočaranja. Ako se ustraje protiv glasa Višeg Sebstva, tada će svaki od tih poremećaja stvoriti sukobe koji se zbog nužde moraju odraziti na fizičko tijelo stvarajući svoju vlastitu specifičnu vrstu bolesti. Sada možemo otkriti kako nas bilo koja vrsta bolesti može dovesti do greške koja je korijen naše patnje. Na primjer, Ponos-što je nadutost (drskost) i nepopustljivost uma će potaknuti one bolesti koje stvaraju ukočenost i krutost tijela.

Bol je posljedica okrutnosti, gdje bolesnik kroz ličnu patnju uči da ne stvara bol drugima, bilo sa fizi-čkog ili mentalnog stajališta. Ka-zna za Mržnju je usamljenost, nasilna razdražujuća narav, mental -ne nervne oluje i stanja histerije. Bolesti povlačenja i zatvaranja u sebe su neuroza, neurastenija i sli-čna stanja koja od života oduzima -ju tako mnogo užitka-ovo je uzro-kovano i nastaje zbog prekomjerne Sebičnosti (Samoljublja). Nezna-nje i nedostatak mudrosti dovode do svojih vlastitih poteškoća u svakodnevnom životu i uz to ako bude tvrdoglavosti u odbijanju i prihvaćanja i uviđanja istine kada je za to bila pružena prilika-onda su prirodne posljedice toga kratko-vidnost i slabljenje vida i sluha. Nestabilnost uma mora imati ista svojstva u tijelu sa raznim pore-mećajima koji djeluju na pokrete i ko-ordinaciju.

Posljedica Pohlepe i vladanja nad drugima je takva bolest koja će onoga koji je njome zahvaćen uči-niti robom svog vlastitog tijela sa željama i ambicijama koje će biti suzbijene pomoću bolesti. Među-tim, sami zahvaćeni dio tijela nije slučajnost, već je to u skladu sa zakonom uzroka i posljedice, i ponovo to će za nas biti pokazatelj koji će nam pomoći. Na primjer, srce izvor života i stoga ljubavi, je napadnuto - posebno kada nije razvijena strana ljubavi prema čovječanstvu, ili kada je ljubav pogrešno upotrebljena. Kada su zahvaćene ruke to pokazuje kriva ili pogrešna djela-mozak koji je centar kontrole-ako je napadnut pokazuje nedostatak kontrole lično -sti. To sve mora slijediti po uspostavljenom zakonu. Mi smo svi spremni potvrditi posljedice koje slijede iz napadaja gnjeva, šoka zbog iznenadne loše vijesti (kada problijedimo, zacrvenimo se itd.) ako takve beznačajne stvari mogu utjecati na tijelo - koliko će onda ozbiljnije utjecati duboko ukorijenjeni dugotrajni sukobi između duše i tijela. Možemo li  onda biti začuđeni da posljedice iz kojih proizlaze bolesti postoje da-nas među nama? Ali, ipak, još nema razloga za depresiju. Spre-čavanje i liječenje bolesti se može postići otkrivanjem grešaka u nama samima i odstranjivanjem tih mana iskrenim razvijanjem onih vrlina koje će uništiti te mane - bez samo-optuživanja i samo-opravda-vanja - već preplavljivanjem i ra-zvijanjem suprotnih pozitivnih vrli -na - mi ćemo te mane odstraniti iz naše prirode i karaktera.