Otišla je duša iz mene, gleda me hladnim pogledom.

Na nebu boje čelika ne pišu zvjezdana slova. Duša je sama, odlutala je u nepoznate sfere iznad neba, iza sna.

Stojim sama na raskrižju uskovitlanih misli, nemirnog srca.

Zavukla bih se u sebe, ali duša je otišla iz mene, iz daljine me hladnim pogledom promatra, bez poruke, bez pokreta, samo stoji i gleda.

Duboko u sebi, zovem je, duboko u tami iza pogleda, nema je.

To su ovi dani kad mi duša odluta, kad sam tako sama u sebi, kad hladnoća duha reže pitanje na dvoje i odlomljenim polovicama ne zadaje ime.

Mogla bih je zamoliti da mi odgovori, ali neću.

Duša je ipak odabrala opet ovo razdoblje u godini, kad će se roditi i dati mi odgovore na pitanja što, kao ogrlica, vise oko vrata.

Čekanjem završavam ovu misao, oštru i bezosjećajnu misao, zatvaram oči i tonem u san bez duše.

 

 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=55481

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr