Bijeli mir je zavladao, Duša je ušutjela.

Šutjela je dva mjeseca, od sebe glasa nije pustila, trenutak je zamrznula u dugi period nedisanja.

Ovaj grad ne spava nikad, prolazim kroz njega, kao što noć prolazi kroz mene, kao što svjetla gasnu u tami i čekaju dalji put, kao što tamno lice fascinacije zatreperi i odvede na pučinu besmisla, da bih se pokrila bijelim mirom i odmorila.

Sa sjevernog neba spušta se bijeli mir noseći te bijele snove, ta ‘neotvorena Božja pisma’, i poruke pitajući me, jesam li sad spremna na dogovor Sudbine i mene?

Ne znam.

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

 

 http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

 

http://shadowofsoul.blog.hr