‘’Netko te voli’’, šapće mi Vječnost, prerušila sam se u noć bez Zore, zatvorila sam srce u svjetlost trenutka i ujedinila se s igrom u pjesmi.
Spektar duginih boja baca pozitivno svjetlo na moje konsonante, koji se i dalje žele dodvoriti ljubaznoj civiliziranosti amputirane duše.
Željela sam jutros na prozoru uhvatiti Zoru, ali je Suton bio brži i odveo ju je tamo, gdje se mnogi pretvaraju u lažne dijamante i gdje se bez riječi gutaju besmisla neke čudne ljudske smislenosti za što nema objašnjenja ni u svetim knjigama ni u ljubavnoj uzvišenosti.
U žurbi sam zaboravila iscijediti oči u tvoj poljubac, zavaravala sam se da to neće potrajati duže, nego će rana Zora zaboraviti moje ime i odvesti me putevima mirisa jorgovana, koji uvijek cvjetaju u vrijeme mog rođendana.
Završavam danas ovaj serijal pjesama, koje su se počele rojiti oko mirnog čela negdje u kasnu noć sinoćnjeg dana i naglas su se objasnile samo tebi, koji znaš kako se šapće na Trgu ptica kad se otkida duša i šalje u hladnu zimu.
Na Trgu ptica dobio si moje srce, a Dušu ćeš sresti onda, kad mi u sljedećoj inkarnaciji šapneš ono ime, koje ću prepoznati kad te opet sretnem.
(ova pjesma je posvećena stvarnom događaju, koji se dogodio od 19.12. do 23.12.2004., kad sam spoznala istinitost prorokovih riječi, mog Alena Jakovine, koji je tog davnog dana 3.11.1992. prorekao sve ovo što će mi se dogoditi 15.8.2004., kad sam srela mog supruga Davora, a i dalje; sve je dobilo svoje značenje na tom „Trgu ptica“, a samo ja i Davor znamo što je to bilo).
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
bglavac
edin.kecanovic
