Već sada ove moje pjesme miluje valovita toplina, koju Sunce baca u svojoj zlatnoj raskoši, već sada svjetlost obavija srce tame i baca ga u ponore tuge, da se nikad ne vrati.
Već sada je bol kraj tužnog puta Duše, koja se tražila eonima, da bi se pronašla ovdje, u ovoj maloj sobi ispod čijeg balkona protječe život i ne zaustavlja se, već kao duga rijeka plovi prema kraju početka.
Drugi svijet, toliko prepun sjena Smrti, zove svojim glasom, ali Duša zna kad je njen čas za ići.
Znam taj osjećaj čudnog glasa iz daljina i obući ću crnu haljinu noći, usne namazati tamnom bojom boli pa ću te zazvati jedne kišne večeri, kad budeš u nekom od drugih života i šapnut ću to ime, koje si mi ovdje rekao i nikad ga porekao.
Hoću li te tad prepoznati?
Hoćeš li me čuti?
Hoćeš li me spoznati i prepoznati?
Noć i dalje najavljuje svoju moć, ali valovita toplina moje pjesme miluje Dušu i priprema je za onaj vječni put, kojim svi polako idemo.
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
bglavac
edin.kecanovic
