O ubijanju mrava
Mislim da je nagore od svega da mrave ubijaš i ubijaš, a oni te uopće ne percipiraju.Za njih si obična prirodna nepogoda na koju se ne treba ni obazirati ni razmišljati o njoj. Obična kamenčina.
I upravo zato što naš ego ne može podnijeti da ga neko ne "je...e pet posto", bez obzira što mi činili u pokušaju komunikacije s njima (pa makar ih i ubijali), to nas ljuti i mi smo grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr - ljuti. Ono što ne razumijemo ili nas ne želi razumjeti treba uništiti. Uostalom.
Postoje li debeli mravi
Na ovoj temi smo N'dugu i ja, između ostalog i ostalih, raspravljali vrlo teškom i ključnom pitanju smisla svemira "Postoje li debeli mravi".
U žaru diskusije N'dugu je napisao ovu pjesmu:
Farma debelih mrava
Abecedno gledam farmu debelih mrava,
Je li ovo anoreksičan san ili java?
Gledam, razmišljam, proučavam, zaključujem.
Premalo stvari kristalno razlučujem.
Aklimatizacija i dalje traje,
Mamurni mrav u kupaonici se kaje.
Priđem mravu da đoramo riječ koju,
A on mi započe pričat priču svoju:
"Vau, vau, roktao je pretili mačak.
Ciju, ciju, kreketao je tupi patak.
Tako je to na farmi debelih mrava.
Tu nitko ne zna svoja debela prava."
U bunilu bježim od mravlje farme ove,
Tko zna kakve Nevolje čekaju me nove.
Mene je naravno takav izlet u pjesništvo ukočenog N'dugu straaaaaašno razljutilo i ja sam odgovorio ovom pjesmom:
Stanko
moja kraljica je tako debela
i moj san je da budem kao ona
moj život je hrpa pepela
i moja ljubav je ogromna
koljena su mi kvrgava
a lijevo ticalo tanko
zadak mi je ravan
a svi me zovu, a svi me zovu - Stanko
prolazim pustim krajolicima
pomalo rezigniran i tužan
tražim razumjevanje na tuđim licima
zašto sam tako ružan
moja kraljica nikako da me primjeti
iako sam joj donio cvrčka zvanog Ranko
kada ga bude jela, možda se ipak sjeti
da se ja zovem, da se ja zovem - Stanko
bglavac
edin.kecanovic
