Član january

Upisao:

january

OBJAVLJENO:

Nekoliko "crtica" o meni

Nekoliko

Tisuću pitanja-a odgovora nigdje? -tako je počeo moj Put. Nije mi uvijek bilo ugodno,svijetlo i ravno. Bilo planina na koje se trebalo popeti, tame koju je trebalo osvijetliti i rana koje su trebale zacijeliti. Moj Put još uvijek traje. Nikada neće ni prestati...

Citirajući Geofrya Hudsona najbolje bih mogla opisati svoj Put:

"Kad je učenik spreman javlja se Učitelj. Taj te Učitelj već čeka na pragu staze...A jedan od Majstora uzima u zaštitu. On te već pozna, vidi tvoja naprezanja,upravlja tvojim koracima, vodi te u situacije ljepše za tvoj razvoj, čuva te i bdije nad tobom poput Majke. Staza izgleda osamljena i tamna. Ali, prijatelji su blizu. Tvoja osamljenost na stazi je prividna. Učitelj je uvijek spreman, iako ga ti ne vidiš. On bdije nad svakim tvojim korakom. Čim stupiš na stazu, brzo ćeš osjetiti upliv Njegove zaštite. Tvoj život koji je do sada bio jednoličan, počet će se mijenjati. Dobre i loše okolnosti naizmjenice će se redati sve brže i brže. Periodi napornog rada mijenjat će se sa periodima gluhima i pustima. Zatim će nastupiti opet tjedni i mjeseci ogromnih obveza, koje običan čovjek ne bi mogao savladati. Te brze i naizmjenične bure i zatišja šalje ti Učitelj, da bi se ti uvjerila o prolaznosti zemaljskih stvari. Sve što samo poželiš, imat ćeš, ali ne onda kad ti to želiš, već istom onda kada to prestaneš željeti, kako  bi upoznala da vrijednost ne leži u njima samima već u tvojoj želji. Osobe i stvari tebi najmilije napuštat će te baš onda kada budeš mislila dsa si sigurna i da ih pobjeđuješ. U tim trenucima pričiniti će ti se ta osamljenost i pustoš nadljudskom i neizdrživom, ali sjeti se da je u tim momentima Učitelj najbliže tebi. Ta ti si odlučila sama žrtvovati sve i odreći se svega, da bi mogla stupiti na stazu i slijediti stope onoga, koji nije imao ni glavu gdje skloniti. To su sredstva koja vode do praga staze. Nije nikakvo čudo što iza tog praga nailaziš na tako malo ljudi. Za njih je još to preteško odreći se svega. Zato je tamo pusto, prazno, ali samo privremeno, momentalno, jer ti si sama "tama". Kasnie će se ta staza rasvijetliti. Ona će biti Svjetlo na tvom Putu, jer ćeš i ti sama postati Svjetlom. Tamo nema Sunca kao ovdje na Zemlji. Tamo svatko sam mora biti Sunce."