Kalendar događanja

Član dinaja

Upisao:

dinaja

OBJAVLJENO:

PROČITANO

423

PUTA

OD 14.01.2018.

HOMO TEHNIKUS i njegova lažna samostalnost.

HOMO TEHNIKUS i njegova lažna samostalnost.
Lažno je vjerovanje da nas ono što nam se čini besmislenim oslobađa od razmišljanja, da nas ne obavezuje da upravo to besmisleno osmislimo. AKADEMIK MIROSLAV RADMAN nam poručuje: Kao biolog mislim da je ljudska vrsta postala glavni predator na Zemlji. To znači da smo postali predatori koji nemaju više predatora. Kada se to dogodi, evolucija predatora se uspori jer nema njegove aktivne biološke selekcije. Slično je kod mrava koji zbog svoje brojnosti mogu uništiti cijelo područje na kojem žive. Poslušajmo RADMANA, vjerujmo mu i pokušajmo promijeniti svijest i učiniti naizgled nemoguće mogućim.

Kada bi svi ljudi na svijetu mislili isto, slijedili iste ciljeve bilo bi užasno dosadno, ali i, kako akademik Radman kaže, opasno po vrstu i civilizaciju. Ne smijemo dozvoliti da se uistinu ostvari Wellsovo predviđanje budućnosti, probudimo u sebi onog  spasioca koji je koristeći se svojim umom stvorio vremenski stroj i na koncu ujedinio potlačene Eloi- e i oslobodio ih od Morlock-a. 

Ljudska vrsta je doista unikatna i na plavoj planeti se ne mora bojati konkurentne vrste. Svaki čovjek je u svojoj samostalnosti unikat u svemiru i upravo ta unikatnost ga čini konkuretnim svakom drugom čovjeku. Ali ta konkuretnost ne smije biti negativna, nego pozitivna konotacija zajedništva. Biologija nas danas uči da je iz međusobne solidarnosti, a ne iz zakona džungla izrasla vrsta Homo Sapiens.

Iskoristimo tu vrijednost i nemojmo se ponašati kao mravi ili skakavci koji za sobom ostavljaju pustoš. To je Canettieva filozofija gomile, koja širi zablude. Tek jak, samosvijestan i samostalan čovjek može sudjelovati u izgradnji, nadogradnji i održanju društva i civilizacije.

Čovjekova samostalnost nije stanje nego vječni proces koji proizlazi iz dinamičke samoorganizacije svih ćelija njegova tijela, proces koji sjedinjuje misli, osjetila i osjećaje u univerzum uma.

Na početku razvitka vrste je bilo tijelo koje je, mogli bi reći, mislilo i osjećalo samo, stvaralo se, odupiralo vanjskim opasnostima i svladavalo unutarnje.

U bitci za opstanak čovjekovo tijelo je postajalo sve snalažljivije. Pobijedilo je, ali u isto vrijeme i izgubilo tu evolucionarnu bitku.

Usporedo s tijelom se  razvijala i čovjekova svijest koja je polako preuzimala vodstvo. Iz mnoštva ćelija su se, u evoluciji čovjeka, odvojile one koje su se razvile u mozak, čije je djelovanje poticalo procese svjesne spoznaje i samosvijesti. Spoznavajući uvjete i razloge svog održanja u čovjeku se počeo razvijati stvaralački um. To je za njega bio najveći dobitak, ali je, nažalost, korištenjem misaone zapostavio inteligenciju tijela.

Mozak, ta kilogram teška masa, koja je u stanju misliti sto milijuna svjestlosnih godina unazad, misliti o početcima univerzuma, razmišljati o njegovom kraju, je postigla premoć nad čovjekovim tijelom i njegovom prirodom. To je bio trenutak kada je čovjek počeo sudjelovati u stvaranju civilizacije i sudjelovati u kulturološkoj evoluciji, ali u isto vrijeme i početak čovjekovog razmišljanja o besmislenosti postojanja.

Izgubivši vezu sa početkom čovjek je, djelujući samo "razumno", postajao stranac u vlastitom tijelu, pa se tako odvojio i od prirode iz koje je izrastao.

Lažno je vjerovanje da nas ono što nam se čini besmislenim oslobađa od razmišljanja, da nas ne obavezuje da upravo to besmisleno osmislimo.

Zar nije besmislena već sama činjenica da čovjek, svjestan svega što je milijardama godina svladao, odustaje od misli koju ne razumije?

Zar nije apsurdno već to da tijelo, koje je značilo njegov početak, postaje za čovjeka teret i neugoda?

Zar nije besmisleno učiti čovjeka da zaboravi tijelo i osjetila, tu osnovu iz koje krenuo na ovo dugačko putovanje koje nazivamo evolucija?

Upravo to, naizgled besmisleno, bi nas trebalo prisiliti pronalaženju uvijek novih puteva ka svjesnoj spoznaji svog postojanja u ovom čudesnom svijetu punom apsurda, ali ljepote.

Misaono i emotivno obrađene besmislenosti izazivaju u nama buntovni optimizam Sizifa, koji glasi izdržati u onome što moramo činiti, a samo prividno činiti ono što se od nas očekuje. Čovjek vođen samo misaonim umom nije Sizif, on samo misli da je pobjednik.

Ja mislim o čovjeku pobjedniku drugačije. U njemu prepoznajem i volim njegove apsurde, njegovu emocionalnu energiju, snagu volje pri spoznaji svoje konačnosti u vječnosti koju ničim ne negira.

Volim čovjeka sanjara, svjesnog svoje ograničene slobode, čovjeka koji sanjajući živi svoje pobune u proširenom horizontu svoga uma. Volim ga jer on, iako svjestan svoje prolaznosti, produžava pustolovinu onoga što vjeruje da je život.

Volim čovjeka Prometeja, koji ni u mukama ne odustaje od težnje za ostvarenjem ciljeva. Volim čovjeka u svakom čovjeku koji ne odustaje, koji teži novim spoznajama, pa bile one i u obliku apsurdnih misli.

Čovjekovo stvaralaštvo se krije upravo u apsurdima koje živi, jer ih živi iz uma punog osjećaja i emocionalne inteligencije.

Kada počne živjeti u tijelu koje je izgubilo emocionalnu inteligenciju, njegov emocionalni um ne spoznaje više svoje mogućnosti i počinje kržljati.

Takav čovjek postaje proizvodom povijesti, a ne dinamičke samoorganizacije svojih mogućnosti.

Iz njega se tada širi egoistični virus koji izaziva pošasti koje nazivamo bolestima epoha. Bolesti koje se javljaju u svakom vremenu, dođu kao zaraza, traju i prolaze. Ova današnja, izazvana gubitkom emocionalne  inteligencije, za mene traje, predugo.

Postala je kronično stanje, čiji je prevladavajući predstavnik homo tehnikus koji tu bolest svjesno ne spoznaje, ali je duboko u sebi živi s dijagnozama: managerski sindrom, stresna depresija, compjuter sindrom, pohlepa, nezasitnost, gubitak suosjećanja.

Homo tehnikus, uvijek s osmjehom na licu, luta nesvjesno periferijom stvarnog života. Pun teoretskog znanja o međuljudskim odnosima, koji donose profit za firmu u kojoj radi, u privatnom životu on zaboravlja čovjeka u sebi. Njemu je uvijek odlično, osjeća se perfektno, njegov privatni život je bez problema i on s vremenom počinje i vjerovati u to.

Novac kojeg, zbog svog punog angažmana u poslovnom životu, ima u izobilju, mu otvara sva vrata. On, prividno sretan, vlada društvenim, kulturnim i političkim životom, upoznaje nove i odbacuje stare prijatelje, nesvjestan svog najvećeg gubitka, gubitka sebe samoga.

U njegovom životu nema besmislenosti, jer su zakoni po kojima živi slični zakonima iz klasične fizike. U privatnom životu  je za njega važno samo ono izračunljivo i vidljivo. Bol kao sindrom ne prihvaća, trenutačnu bol suzbija lijekovima ne tražeći njene uzroke.

Homo tehnikus je proizvod epohe koju sam stvara, marioneta s daljinskim upravljačem u tuđim rukama. Njegova kreativnost je proizvod njegove želje za oznakom najbolji, najljepši, najskuplji, najintelektualniji, pa i najkreativniji. Čvrsta volja za posjedovanjem tih obilježja, vodi ga u askezu tijela, osjetila i osjećaja. Izgubivši prirodnost, on postaje uvjetno kreativan s ciljem vječnog dopadanja.

Poštujem čovjeka tehnikusa, ali on je previše samouvjeren i narcisoidan da bi ga se moglo voljeti.  

On je sportaš, trendovi u sportu su njegova domena. Tenis, skijanje, jedrenje, golf ili polo su tereni gdje se homo tehnikus osjeća kao kod kuće, obučen u top dizajniranu sportsku odjeću. Vjerujući da slijedi parolu "sport je zdrav" on čini nešto za svoje tijelo. 

Napuštajući terene svog obljubljenog sporta, on se lažno samouvjeren, presvlači u trend odjeću i bez istinskog, osobnog ritma funkcionira dalje u mlinu epohe.

Uvijek se iznova  pitam, dok tražim put ka razini njegovog razmišljanja, kako ga uvjeriti da je emocionalna i tjelesna inteligencija most između Homo fabera, ludensa i tehnikusa, kako ga uvjeriti da Homo ludens spava u svakome od nas, samo ga treba prepoznati i probuditi.

Razvojem tehnologije i znanosti došlo je do umiranja mitova u koje je čovjek nekad vjerovao, pa umjesto da izgradi svoj osobni Olimp i tu smjesti svoje snove, želje i čežnje on se prepušta virtualnom prostoru tuđih stvaralačkih mogućnosti. Tako je iz jedne ovisnosti prešao u drugu.

Homo tehnikus ne priznaje da je pravi život i slabost i neznanje o nečemu, da su emocionalni usponi i padovi dio stvarnost, da oni hrane i brane njegovo tijelo, da je samokritika put ka stvaralaštvu.

Ja u svom poslu susrećem čovjeka u njegovoj fizičkoj nagosti, moj pogled otkriva nedostatke u njegovu držanju i pokretu, moja misao luta njegovim rečenicama tražeći istinu u tome kako izražava svoju bol.

Homo tehnikus zatvoren u svoje, atletski oblikovano i umjetno preplanulo tijelo, mi priča o svojim poteškoćama kao što mehaničaru objašnjava nedostake u radu njegovog automobila.

Na početku on govori, meni stranim jezikom, pa tako komunikacija završava na površnim, paušalnim zaključcima.

Naši susreti nebi trajali dugo, da ne pokušam prihvatiti njegov način komunikacije. On siguran u sebe, uvjeren da sve može, dođe s namjerom da pokupi par površnih podataka i da ne bi gubio dragocjeno vrijeme u za njega neinteresantnim razgovorima,  pokuša postaviti  granice svoje otvorenosti i spremnosti na suradnju.

Bol je za njega čimbenik koji treba odstraniti i on očekuje od mene da to učinim u vremenu koje plaća, a svjest o tijelu i pokretu, spoznaja obujma i oblika pokreta, njegova lažna samostalnost, ga na početku ne zanima.

Isto se tako na početku ne želi upuštati u avanturu razotkrivanja svojih slabosti, on mi da do znanja da traži određene vježbe, ne zajednički rad u traženju njegovih slijepih točki u spoznaji tijela.

Tada počnem priču o unutarnjoj dinamičnoj ravnoteži, uspoređujem njegovo tijelo sa arhitekturom lijepih građevina, njegov mozak sa računalom koje posjeduje sve misaoni i osjetilni um ali ne posjeduje osjećaje, pričam mu o kombinaciji emocionalnog izraza i napetosti mišića.

Kada se dotaknem njegovih emocija, on, naučenom verbalnom manipulacijom, pokušava okrenuti razgovor na temu koja njega zanima. To moram poštivati i ne smijem biti nasilna. Tek kada homo tehnikus, osjeti povjerenje u moj posao i počne sam doticati svoje strahove, tada naše zajdništvo postaje put ka konačnom cilju. Tretman  završi rukovanjem, srdačnim pozdravom, ali i njegovom žurbom na sljedeći neizostavni sastanak.

Homo tehnikus je korektan u poštivanju mog vremena, nikada ne zakasni i uvijek dođe na sljedeći ugovoreni sastanak.

Homo tehnikus je zavladao svijetom, ali i on nosi u sebi skrivene tragove samoosjetilnosti. On je, kao i svaki čovjek, više od onoga što zna o sebi. Upravo zbog toga ja ne odustajem od rada sa HOMO TEHNIKUSOM.

 

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 10.02.2009. 10:06h

    Član tigrusMerlin2 Vrlo zanimljivo si opisala tog tehnikusa, dinaja! :-)
  • 10.02.2009. 10:46h

    Član tigrusMerlin2 Dinaja, znaš li kog u Zagrebu tko radi na način kao i ti i kog mi možeš preporučiti?
  • 10.02.2009. 11:11h

    Član dinajaMerlin2 Dragi Tigrus, hvala ti na pokazanom interesu za moj posao..Iako sam pred dvije godine izdala knjigu \"Umijeće svakodnevnog pokreta\", iako sam mnoge tekstove objavila na Magicusu, rijetki su se zainteresirali za način moga rada. Nažalost se nitko od mojih kolega iz Zagreba isto tako nije zainteresirao za taj pristup pacijentu. Vidjela sam iz tvog komentara iza članka o Tinitusu, da jako dobro razumjevaš tijelo i tražiš sam uzroke toj neugodnoj pojavi. Psiha i tijelo jesu cijelina, a tinitus se može liječiti vježabama za opuštanje vratnih mišića, to je takozvana metamerna gimnastika, opuštanjem čeljusnih mišića i svjesno izvedenim pokretima u zglobovima glave, LUBANJA ATLAS s tim da se ukljuće i rotacije koje se javljaju tek u zglobu ATLAS, AKSIS. Nešto sam o tome pisala u članku \"Čudesni zglobovi glave\". Iz tekstova koje objavljuje SHANTI sam vidjela da on radi ATLASOTERAPIJU. Možda ti on može pomoći, ali svaki terapeut je samo putokaz, pacijent mora pokrete osjetiti, spoznati njihov oblik i obim i onda ih naučiti izvoditi sam. I nemoj zaboraviti da je i opuštanje mišića aktivan, a ne pasivan proces.
  • 10.02.2009. 12:15h

    Član tigrusMerlin2 Sve mi je to vrlo zanimljivo! Kako se i sam bavim masažom, a istovremeno relativno dobro poznajem anatomiju i volim je, uz razvijeno osjetilo osjeta, ovakva saznanja mi samo mogu koristiti u radu. No, ovo je sada i meni potrebno, jer sam zadnjih par godina, stjecajem životnih okolnosti, puno stresa na poslu i zbog životnih zbivanja, uz nemar prema samome sebi, dospio u dosta loše stanje iz kojeg se neznam izvući, jer mi svako vježbanje ili kretanje koje pokušavam izvesti da se razgibam stvara kontra efekt - još jači spazam, bol, mantanje i pritisak u glavi, kao da mi neda da nešto učinim s tim. Od obične šetnje mogu dobiti jaku muskulfiber u cijelom tijelu - znam da tu ima i puno psihe, ali već me brine što nema pomaka i osjećam se izgubljeno što da radim. Zato me zainteresirao i tvoj rad, jer nazirem da bi tu moglo biti rješenja... :-)
  • 10.02.2009. 12:26h

    Član dinajaMerlin2 da sprijećiš muskulfieber, isprobaj najosnovniji zakon u fiziologiji mišića, POKRET TREBA UVIJEK IZVESTI U PUNOM OBIMU........to znači da poslije opterećnja mišiće treba rastezati.......poslije svake šetnje isteži sve svoje mišiće, polako bez naprezanja, rastezanje treba vrijeme da ne dođe do suprotnog efekta.....ja kežem mojim pacijentima, učite od svojih kućnih ljubimaca..mačke i psi se neprestano rastežu, a oni to rade instiktivno...:-)))
  • 10.02.2009. 13:34h

    Član tigrusMerlin2 Draga Dinaja, može lise tvoja knjiga kupiti u Hrvatskoj? Na hrvatskom je pisana? Hvala na savjetima,a rado bih i knjigu pročitao i primjenio...
  • 10.02.2009. 14:17h

    Član dinajaMerlin2 dragi tigrus, knjiga je bila svojevremeno u knjižarama AGM izložena, raspitaj se ako ju ne nađeš javi mi pa ću se pobrinuti da ju dobiješ.

SADRŽAJ UPISAO

Član dinajaMerlin2 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana dinaja dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

SRPANJ...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član iridairida

    bravo, čestitke oboma!

    18.07.2019. 18:01h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    izašla je moja 3. zajednička zbirka poezije "Eho poezije" Jadranka Varga i Ivan Dragičević

    17.07.2019. 12:38h
  • Član mkrmarmkrmar

    Lijep pozdrav svima !

    13.07.2019. 15:51h
  • Član vanessavanessa

    ♥♪♫ ♥*♪♫ ♥L.p

    12.07.2019. 12:55h
  • Član bglavacbglavac

    Lijep pozdrav svima !

    29.06.2019. 07:43h
  • Član vanessavanessa

    ♥♪♫ ♥*♪♫ ♥L.p

    27.06.2019. 11:11h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, lijep i radostan blagdan vam želim! Lp

    20.06.2019. 01:07h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Mozak i alkemijski treptaj oka Gluho kolo