Kalendar događanja

Član dinaja

Upisao:

dinaja

OBJAVLJENO:

PROČITANO

742

PUTA

OD 14.01.2018.

Beskonačnost ili aleph, prvo slovo kabale.

Beskonačnost ili aleph, prvo slovo kabale.
Zvjezdano nebo nad nama nas svake ljetne večeri potsjeti na beskonačnost svijeta u kojem živimo i mi smo spremni vjerovati u postojanje prostora izvan ljudske egzistencije. Spoznajemo da je to velika tišina koja se kao beskonačan, neuništiv zid proteže u nedogled, bespuće iz kojeg se može promatrati naša plava planeta.

Možda je cijeli svijet u kojem vjerujemo da živimo samo Božji san, iz kojega će se sam Bog jednoga dana probuditi.
Hoće li se Bog onda moći sjetiti svakog svog pojedinog sna? Kako ćemo se u trenutku njegova buđenja mi osjećati?
Čovjek je smrtan, sva ostala živa bića, na plavoj planeti, su  smrtna je bolna ali istinita spoznaja koja automatski pobija postojanje beskonačnosti. Mi znamo da je ljudski život ograničen našim untarnjim vremenom, onim čudesnim unutarnjim satom koji nemilosrdno odbrojava naše trenutke.  

Vrijeme, ta čudesna dimenzija, nam sama sobom objašnjava jedno od osnovnih iskustava koje živeći ovaj život stićemo, a to je da i poslije smrti drage nam osobe, vrijeme za nas ne prestaje teći. To je dokaz da nema apsolutnog vremena, nego da je naše vrijeme dimenzija koja se rađa, traje i nestaje s nama.

Predpostavka da će vrijeme jednoga dana prestati teći, je teško objašnjiva i prihvatljiva kao i ona da je vrijeme beskonačno. Ako je istina da živa bića svojim postojanjem stvaraju svoje vrijeme, onda je trajanje vremena ovisno o postojanju života na planeti.

U mnogim studijama o vremenu se susrećemo s tvrdnjom da su tek filozofi u stanju spoznati razliku između vremena i iskustva o njemu, da oni u svojoj mudrosti spoznavaju njegov tijek i osjećaju njegovo trajanje u sebi.

Čovjek, odgojen u kršćanskoj tradiciji, vjeruje da je ovaj svijet imao svoj početak i mora se pripremati za njegov kraj. Još uvijek je za nas nedovoljno jasna predpostavka da živimo u svijetu bez početka i kraja, u svijetu koji je jednostavno tu, ali ta hipoteza nam nudi nove mogućnosti razmišljanja. 


Zvjezdano nebo nad nama nas svake ljetne večeri potsjeti na beskonačnost svijeta u kojem živimo i mi smo spremni vjerovati u postojanje prostora izvan ljudske egzistencije. Spoznajemo da je to velika tišina koja se kao beskonačan, neuništiv zid proteže u nedogled, bespuće iz kojeg se može promatrati naša plava planeta.

Svitanja, u kojima se gase oči neba, svedu naš romantični osjećaj beskonačnosti na konačnost trenutka u kojem živimo. Tada spoznajemo istinitost Heraklitove izreke PANTA REI i vjerujemo da je samo mjena stalna.



Postanemo li svjesni istinitosti tih riječi i pokušat ćemo sagledati svijet u zrncu pjeska, nebo u latici divlje ruže pred prozorom, pokušati zadržati beskonačnost na dlanu i vječnost u trenutku te spoznaje.

Treba otići dalje u prošlost, pokušati vidjeti "veliki prasak", doživjeti erupciju svih energija svijeta, usporediti taj još neobjašnjeni početak sa rođenjem, trenutkom kada se, duša novorođenog djeteta spaja s energijom svemira.

Treperave strune naših misli se tada sjedinjuju sa strunama univerzuma i taj svjesno spoznati trenutak postaje vremenski stroj koji nas nosi beskonačnim morem filozofskih misli naših  praotaca.

Pričinja nam se da sjedimo u kočiji koju umjesto konja vuku isprepletene istine velikih umova i uvode nas u svoje carstvo. Tu spoznajemo da su i oni onda samo sanjali trenutke istinske spoznaje. Putujemo vremenom koje je promjenilo smjer. Epohe se smjenjuju unazad, prepoznajemo lica viđena u knjigama, čujemo pročitane rečenice, osjećamo promjene u atmosferi kojom prolazimo ali se još uvijek nalazimo u samo jednom našem trenutku i našem prostoru oblikovanom našim mislima o ovom putovanju.

"Veliki prasak" je blještavilo boja, vatromet želja i prekrasna slika beskonačnog ljetnog neba. Kočija nas sada nosi natrag ponovo na početak putovanja. Naš unutarnji sat otkucava promjene i svaka nova spoznaja stvara u nama, za nas, osjećaj novog početka svijeta. Kao da neki čarobni štapić dotiče trenutke i iz njihovih mogućnosti stvara stvarnost novog trenutka. 

To je putovanje koje nam omogućava spoznaju nastajanja budućnosti u samoj razlici između prošlog i sadašnjeg trenutka.

Kako zakoračiti u budućnost?  

Nikako, jer se ona kotrlja tračnicama života uvijek ispred nas. Mi ju svojim mislima stvaramo, ali ona je samo žudnja kojoj težimo, budućnost je samo riječ zbog koje mnogi žrtvuju spoznaju trenutka.
Naše trajanje u vremenu je određeno našim rođenjem. Broj naših godina i datum smrti je zapisan u svjetlosti zvijezde pod kojom smo rođeni. Iako svjetlost zvijezde pod kojom smo rođeni ne treperi  više na našem nebu, iako je ona bila trenutak našeg prvog udisaja, trenutak sjedinjenja s njenim valovima, koji su prešli u čestice našeg postojanja, njena snaga još uvijek djeluje na naš život.
Sama pomisao na tu činjenicu potvrđuje i beskonačnost koja je skrivena u konačnosti ljudskih tijela, potvrđuje ljubav koja se kao čudesan oblak podigne iz prašine ljudskih vidljivih obilježja, potvrđuje  sreću i snove skupljene u snagu ljudske misli i potvrđuje postojanje anđela čuvara koji nas  je spojio s vječnosti i beskonačnosti.  

Trenutak i beskonačnost
 

Za sada je beskonačnost još uvijek velika zagonetka u matematici. Stari Grci su je prvi otkrili, počeli o njoj razmišljati, tražiti dokaze o njenom postojanju i dvije tisuće godina kasnije je njemački matematičar Cantor umro u psihijatriskoj klinici ne dokazavši postojanje beskonačnost.


Da li je beskonačnost bila prije svega drugoga?   Šta je uistinu beskonačnost?  

To je ljubav, jedinstvo poezije i filozofije, to su nezaboravna svitanja, to je život u njegovom pravom sjaju. Cantor je bio uvjeren da beskonačnost, njegov Aleph, postoji i da je kontinuiranost postojanja najveća i jedina realnost svakog bitka, fizikalna stvarnost ovisna o matematičkoj etici kojoj nije potrebna fizička stvarnost.
Beskonačnost je dimenzija kojoj još uvijek nismo pronašli mjerilo, ona spava u našem vjerovanju u ljubav i etiku postojanja.   Beskonačnost je samo pojam u matematici, tvrde neki.
A možda je beskonačnost ipak Cantorov Aleph, obilježena tajnovitim slovom Kabbale,


 nešto bez početka i kraja ili je to samo misao o toj čudesnoj dimenziji koju ne osjećamo u sebi?
 

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 17.01.2009. 17:40h

    Član mlabosMerlin11 uvijek je u pitanju razina i zatim premisa ()s te razine) ....sve dalje se temelji na njoj ...ako smo naslutili mogućnost beskonačnosti onda očigledno imamo neki pojam o konačnosti... ...još nema odgovora koji bi bio univerzalan...ali meni osobno najbliže rješenje odgonetke ili puta spoznavanja leži u ideji - mirkokozmos - makrokozmos....ili ona čuvena - kako gori tako doli....i obrnuto ...i polako analogijom i usporedbom...pale se iskrice :)))
  • 17.01.2009. 17:53h

    Član dinajaMerlin2 sviđa mi se tvoje razmišljanje Majo.....sjećam se gimnazije i moje odbojnosti prema matematici, pojam beskonačnosti mi je bio neshvatljiv, a moram priznati tada se nisam niti puno trudila da si ga objasnim.......divila sam se lumenima iz matematike kojima je to bilo jasno.......danas kroz mikro i makrokozmos, analogijom i usporedbom dolazimo sve bliže razumjevanju tog pojma....mene je fascinirala knjiga o Georg- u Cantor- u i njegovom uzaludnom pokušaju da pronađe odgovor na to vječno pitanje......
  • 17.01.2009. 18:01h

    Član vajranMerlin3 tko bi gori eto je doli a tko doli gori ustaje, tko bi doli eto je gori a tko gori eto je doli a gori doli ustaje i obrnuto... i kada se tako na vrtulju života dovoljan broj puta sve ispretumba, stvarno se jednog dana upale iskrice. od zvjezdica satkane. i mudrošću protkane. u tebe utkane. u ovom smislu shvaćam i veliki prasak. dovoljno je dobro protumbati da bi se on desio. jer bez perturbacija i tumbacija nema praska. ...i spoznamo ružu koja je isto tako samo tiha manifestacija velikog praska. vremena nema, istine nema, ničega nema do nas i jedne ruže na zrnu pijeska i zvijezda nad njom... u potpunoj tišini svaka žudnja nestaje.
  • 17.01.2009. 18:06h

    Član vajranMerlin3 ...jer sve što se rađa, traje i nestaje... toga nema. starokineska
  • 17.01.2009. 18:09h

    Član dinajaMerlin2 odlične su tvoje misli dragi Vajran......čitajući ih osjetih tu pretumbaciju u sebi...
  • 17.01.2009. 18:31h

    Član vajranMerlin3 nisu to dinaja moje misli. to su tvoje misli potaknute mlabosovim (molim te promijeni nick) komentarom, a filtrirane kroz mene...
  • 17.01.2009. 18:32h

    Član vajranMerlin3 kako bilo da bilo, ti si dinajo kriva...
  • 17.01.2009. 18:36h

    Član vajranMerlin3 slatkoća bez gorčine tuga bez rdosti teškoća bez lakoće raj bez pakla strast bez ustezanja lijepo bez ružnog sjeta nikada ozarena suprotno bez istog ljubav bez mržnje nemoguće stvari kojima treba druga polovica da bi postale istina...
  • 17.01.2009. 18:45h

    Član vajranMerlin3 slatkoća u gorčini kap radosti u tuzi lakoća postojanja u raju bez pakla. neobuzdane strasti nalaze ljepotu svuda... nikada ozarena sjeta ljubav i mržnja uvijek u suprotnosti trebam drugu polovicu da bi ljubav postala istina. nemoguće stvari...
  • 17.01.2009. 18:46h

    Član vajranMerlin3 eto posla... biće nešto od ovoga...
  • 17.01.2009. 18:47h

    Član dinajaMerlin2 a ove misli koje si složio u stih su sjedinjene i filtrirane u veliku istinu kojoj bi svi mi trebali težiti........:-)))
  • 17.01.2009. 18:50h

    Član dinajaMerlin2 kako si pogodio???????
  • 17.01.2009. 18:56h

    Član vajranMerlin3 jeli bolje biti gore ili dole... muško ili žensko... kokoš ili jaje.. um mi polako postaje otvorena knjiga koja svaku misao učvršćuje. svaki je njegov sloj vidljiv. radosti prolaze nezapažene. daju jasne tonove razočaranjima koja se kotrljaju. ponekad izazivajući drhtanja koja radosti uspijevaju smiriti. ili barem prikriti. jasne se boje priviđaju u temama o kojima se obično ne govori. odnekud jarkocrvena zapljuskuje... šum... muzika... nemoguće je ne osluhnuti... jesi li to ti... letiš li to ti tako tiho plešući među mojim mislima... osjećam te, ali te ne vidim. kao plašt svileni prekrivaš mi tijelo i izazivaš osjećaj. stvore jedan zaigrani, želim ti srce dodirnuti. hoće li ti se krila zamoriti... reci da hoće... daj siđi sa tog svog trona i dotakni me. odnesi me. ne želim ništa što nije blistava i svijetla misao. ne mogu postupati kako mi sadašnjost nalaše. i sjedam na stepenište svojih misli i čekam tebe. kao more što čeka tijela kupača. i udišem boje svog mira kojeg ćeš mi možda jednog dana pokloniti.
  • 17.01.2009. 19:02h

    Član dinajaMerlin2 Rođena iz ništa u sretnom trenutku sjedinjenja nečega što je bilo prije energije, nekih dviju suprotnosti koje su se izdvojile iz kaosa tadašnjeg neznanja, Sofija postade dijete ljubavi, svjedočanstvo jednog davnog zagrljaja. Igrajući se svojim formulama kao dijete špekulama, mlado je svjetlo stvaralo eone, stoljeća, godine, dane i trajalo vremenom koje je nastajalo eksplozijama boja. Tamo gdje su se susreli svjest i svemir, indukcijom njihovog zajedništva, tu je nastala prekrasnim bojama oživljena, dimenzija našeg istinskog postojanja. Sazrijevajući u svom dobrom snu, svjetlo dijete postade svjetlost žena, ljepotica svjeta koji se iz nje dalje rađao. Mjenjajući haljine i dijademe u kosi svijetlost šeta i prede i tka najfinije niti iz kojih izrasta svijet. Izašla iz zagrljaja neznanja ona, koja je bila prije prirode, postade njena stvoriteljica, majka nad majkama. Tu je, na početcima prije početka, u plavkastom tračku istine, prvim osmjehom neba počeo nicati najljepši cvijet univerzuma Ljubav.
  • 17.01.2009. 19:08h

    Član vajranMerlin3 -putovanje- ponekad zna podsjećati na život. rađa se sa kretanjem, raste nastavljajući put, umire sa povratkom. putovanje bi dakle moglo biti naćin da više puta proživimo život. ponekad razmišljam o tome koliko sam različitih mjesta vidio, sa koliko sam očiju ukrstio pogled... koliko sam samo puta sa mnogo njih iznijenio misli. -putovanje- me svaki puta obogatilo, više od bilo kog iskustva u stvarnom životu. izgubljeni u zalasku, na kraju puta, sine nam da ćemo sutra udahnuti magiju onoga što nam sada izgleda uobičajenim...
  • 17.01.2009. 19:11h

    Član vajranMerlin3 toliko o kočiji koja nas nosi natrag na početak...
  • 17.01.2009. 19:14h

    Član vajranMerlin3 .. kako bilo da bilo, ponekad je inspirativno. iako povezuje nemoguće stvari. luckasti tekstovi, ti dinajini...
  • 17.01.2009. 19:17h

    Član dinajaMerlin2 putovanje ka cilju, a ne sam cilj, nas oplemenjuje.......putovanje taj vječni i nezaustavljivi dinamički proces našeg postojanja je jedna od istina u koju bi trebali vjerovati.......i trebali znati nastaviti putovati........putovati ka istinama koje se kriju u vječno maglovitom oblaku našeg postojanja:-)))
  • 17.01.2009. 19:24h

    Član vajranMerlin3 sve što se rađa, traje i nestaje, toga nema...
  • 17.01.2009. 19:26h

    Član dinajaMerlin2 ostaje smo put.....:-)))
  • 17.01.2009. 19:36h

    Član vajranMerlin3 kako si pogodila????????
  • 17.01.2009. 19:37h

    Član vajranMerlin3 kada kažem da nema, onda nema... ne može ni biti kada je nestalo...
  • 17.01.2009. 19:39h

    Član vajranMerlin3 ni puta, ni ceste ni prtine, a ni staze... bivaju izgaženi mnogobrojnim putnicima i nestaju... nema i gotovo.
  • 17.01.2009. 19:48h

    Član vajranMerlin3 ...ni putnika ni staze... ničega nema. samo ti i ruža na zrnu pijeska i zvijezde nad tobom.
  • 17.01.2009. 19:54h

    Član dinajaMerlin2 \"bože mili kud sam zaš\'o noć me stigla u tuđini, nigdje puta, nigdje staze, svuda goli kamen gaze, trudne noge po pustinji..... i stramputica je put ka zvijezdama ako ne naiđemo na tuđinsku majku kod koje je vatra zapretena............:-)))
  • 17.01.2009. 20:03h

    Član vajranMerlin3 zaboravih... ni stranputica nema... ničega nema...
  • 17.01.2009. 20:11h

    Član vajranMerlin3 upravo sam još jedanput pročitao i tekst i komentare... bože mili, kud sam zašo...
  • 17.01.2009. 20:17h

    Član vajranMerlin3 dinaja, ti si kriva...
  • 17.01.2009. 20:36h

    Član dinajaMerlin2 razmisli.........možda je ipak put jedino što nam ostaje......vječni životni proces.......treperenje superstruna i beskonačnost koju još nitko nije uspio definirati........:-)))
  • 17.01.2009. 20:40h

    Član dinajaMerlin2 aleph.........prvo slovo kabale....to čudenso nešto bez početka i kraja.........BESKONAČNOST........skrivena u konačnosti naših fizičkih tijela........:-)))
  • 17.01.2009. 20:41h

    Član vajranMerlin3 neću misliti. trebam podosta neurona ovih dana za druge stvari. ili želiš opet biti kriva za pomor mojih neurona...
  • 17.01.2009. 21:16h

    Član dinajaMerlin2 ugodnu ti noć želim dragi prijatelju.......i hvala na ovom prekrasnom dijalogu.......:-))))
  • 17.01.2009. 21:28h

    Član vajranMerlin3 laka ti noć princezo...

SADRŽAJ UPISAO

Član dinajaMerlin2 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana dinaja dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

STUDENI...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član vanessavanessa

    ♥*:))))))))*

    11.11.2019. 16:31h
  • Član iridairida

    ♥*

    11.11.2019. 15:20h
  • Član vanessavanessa

    ♥♥♫♥*♪♫♥♥tko naiđe njemu pusa:)))))))))

    09.11.2019. 17:40h
  • Član vanessavanessa

    ♥♥♫♥*♪♫♥♥♪♫

    30.10.2019. 15:31h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ♫♥♥♪♫

    16.10.2019. 13:42h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    Irido, help! izgubio mi se članak o promociji

    16.10.2019. 11:26h
  • Član mkrmarmkrmar

    Laku noć svima

    03.10.2019. 21:53h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

O vjernosti i ljubavi Konstruktivan dijalog