Bodhisattva je utjelovljena duša koja je, sama bit velikog suosjećanja, ostavreni su zbog jednog razloga pomaganju i postizanju prosvjetljenja za dobrobit svih živih bića.

Odlučiti se za slijediti Bodhisattvine principe i ujedno način života znači upražnjavati vježbe šest savršenstava

Budisti govore o patnji i iskustvu patnje. Istinska i neuvjetovana ljubav, suosjećanje može nastati samo na temelju razumijevanja vlastite patnje i patnje drugih. Tada nastaje ta vrsta ljubavi, budističko suosjećanje. Iako su nazivi patnja, ljubav, suosjećanje različiti, te ideje su međuzavisne i međupovezane. Nadalje, budisti govore o ne-sopstvu. Ostvarenje ne-sopstva je ostvarenje znanja da jedna osoba nije uzrok patnje druge osobe. I taj um mudrosti i nesebičnog suosjećanja je ono što nazivamo Bodhisattva, a netko ga možda može nazvati i najbožanskijim bićem

Bodhisattve podučavaju i upućuju u savršenostima, koji iskazuju i propovjedaju savršenost mudrosti.

Savršenost mudrosti posebice treba smatrati duhovnim prijateljem Bodhisattve. Ustvari, svih su šest savršenosti [a to su dana - davanje, šila - moralna disciplina, kšanti - strpljivost, virya - ustrajnost, dhyana - meditacija, i prajna - mudrost] upravo duhovni prijatelji Bodhisattve. One su mu Učitelj, one su mu staza, svjetlost, baklja, iluminacija, sklonište, utočište, mjesto odmora, konačni lijek, otok, one su mu majka, otac, one vode ga spoznaji, razumijevanju, potpunom prosvjetljenju. Jer upravo se u ovih šest savršenosti ostvaruje savršenost mudrosti. Jednostavno iz šest savršenosti izniče sveznanje svih Tathagata koji su, u prošlom vremenu, ostvarili potpuno prosvjetljenje i zatim ušli u Nirvanu. A isto tako sveznanje Tathagata koji će u budućem vremenu ostvariti prosvjetljenje, kao i Tathagata koji sada borave u nebrojenim, neizmjernim, beskonačnim, nezamislivim svjetskim sistemima. Tathagata Subhuti koji je u ovom sadašnjem razdoblju ostvario potpuno prosvjetljenje, sveznanje dolazi iz šest savršenosti. Jer šest savršenosti sadrže trideset sedam dharmi koje djeluju kao saveznici prosvjetljenja, one sadrže četiri Brahma-boravišta, četiri načina uključivanja drugih, kao i bilo koje Buddha-dharme, bilo koje Buddha-spoznaje, spoznaju samo-postojećeg, bilo koju nezamislivu, neusporedivu, neizmjernu, neodredivu, nepremašivu spoznaju, bilo koju jedinstvenu spoznaju, bilo koju spoznaju sveznanja.

Zato, Subhuti, jednostavno šest savršenosti Bodhisattve treba znati kao njegove dobre prijatelje. One su mu Učitelj, one su mu staza, svjetlost, baklja, iluminacija, sklonište, utočište, mjesto odmora, konačni lijek, otok, one su mu majka, otac, one vode ga spoznaji, razumijevanju, potpunom prosvjetljenju. Povrh toga, Bodhisattva koji vježba šest savršenosti postaje istinski dobročinitelj svim bićima koja ga trebaju.

No, ukoliko želi vježbati šest savršenosti, Bodhisattva mora iznad svega čuti ovu savršenost mudrosti, preuzeti ju, nositi ju u umu, recitirati, studirati, širiti, iskazivati, izlagati, objašnjavati i zapisivati, te istraživati njeno značenje, sadržaj i metodu, meditirati na nju, i postavljati pitanja o njoj. Jer ova savršenost mudrosti usmjerava šest savršenosti, vodi ih, predvodi, upućuje i savjetuje, ona im je majka i zaštitnik. Jer, ako lišene su savršenosti mudrosti, prvih pet savršenosti ne spadaju u smisao savršenosti, ne zaslužuju naziv "savršenosti". Bodhisattva zato treba vježbati upravo ovu savršenost mudrosti, ukoliko želi doći do stanja gdje drugi ga ne mogu zavesti i čvrsto u njemu ostati.
Najprije treba imati težnju i zavjet za prakticiranje. Tada će u ovome životu osoba postići veliko prosvjetljenje. Ukoliko ne dosegne veliko prosvjetljenje, onda će možda postići malo prosvjetljenje. Ukoliko ne postigne ni malo prosvjetljenje, tada će se barem, kroz praksu, jadi smanjiti. Nakon ovog života, u budućnosti postoje bezbrojne mogućnosti za daljnju praksu. Nastavljajući prakticirati, mogućnosti će se otvarati. Stoga imajte vjeru da će u budućnosti svi postići prosvjetljenje, a Bodhisattva svima  daje svoj blagoslov.

Buda je spoznao prazninu, pri tom uopće nije proživljavao patnju. Mi to nećemo moći sve dok ne spoznamo isto i dok se prianjamo za ideju da je sve trajno i stabilno. To trebamo imati na umu tijekom svojih svakodnevnih života.

Kad veliki Bodhisattve dolaze na svijet da ostvare dobro za sva bića, ustoličujući ih na putu oslobođenja, oni to ne čine zato što ih na to tjeraju njihova karma ili nečiste emocije, već iz samilosti.