Pred svevišnjim...
pod zvijezdama,
na kolosijeku vremena...
zahrđale pod tračnicama,
sve divote svijeta...
Na peronu sumraka,
u ugaslim očima
zalutalih putnika-
što šapuću jezivo
iz tunela straha...
U vlakovima duhova,
zagušenim tmastom
rakije i vina,
Kruh bez soli...
Pelin pod jezikom
Ustajala tuga,
na usnama grubim-
postala ima hrana...
kamo ideš, čovječe...?
u krugu svog oka
ne traži ključ za raj...
ljepota je u tebi negdje
zaspala u duši...
u živućoj bajci-što
čarobnim dodirom
nudi sretan kraj...
zagrli se čvrsto
umornim rukama,
i poljubi život ushitom
djeteta...
zapjevaj srećom,
zigotom postanka,
ne tražeći ništa...
sem raskošne topline
nečijeg osmijeha...
možeš li to,reci mi...
želiš li to voljeni...?
slobodan od trebanja,
pod samilosnim okriljem
jedinog nam neba...
bglavac
edin.kecanovic
