Kad je riječ o deliriju obično se pritom uvijek pomisli na onaj alkoholni delirij, u kojeg čovjek pada prilikom duže apstinencije.....No postoji i druga vrsta delirija u kojeg može pasti svaki čovjek u postarijoj dobi, iznad šestdeset godina, uzrokovan nekom težom bolešću.....operacijom...

U zadnje vrijeme u svojoj praksi gotovo da nemam pacijenta koji nije delirantan....

Najteže od svega su beskrajno duge noći , u kojima mi u glavi bubnja od vikanja, drmanja krevetom.....Rad sa takvim pacijentima otežava i njihovo fizički agresivno stanje, u kojem imaju nevjerojatnu snagu, iako djeluju krhko u svom krevetu,

Jedna od takvih noći upravo je iza mene.....Osjećam se iscijeđeno poput limuna, puna modrica od štipanja i udaraca koje je ponekad teško izbjeći....

Isprobala sam već razne metode umirivanja , ali bez nekog značajnog uspjeha.....

Jedino što doista pomaže je sediranje , koje traje duži period vremena, nekih dva do tri tjedna....

Teško mi ih je gledati tako omamljene, u jednom stanju između sna i jave, privezane uz krevet...razapete  poput Isusa na križu....

Izgleda krajnje nehumano i ja vodim velike bitke u sebi.....

Promatrajući ih takve , često si puta mislim koliko je malo potrebno da se čovjek nađe s one druge strane "normalnog" kad uđe u " kritične godine"...

I što ih više gledam i doživljavam,  to sam svakom danom sve svijesnija koliko smo nezahvalni za ono što trenutno imamo....Koliko malo cijenimo naše zdravlje...zamaramo se sa sitnicama...životno nebitnim stvarima.....

Gledam očajna lica rodbine i prijatelja, nemoćnih u takvim situacijama, šokirana...puna boli i nevjerice....

Promatram njihove fotografije obješene  na paravanu iz njihovog života prije tog stanja....Gotovo da se ih ne može prepoznati koliko su izmjenjena...,,,

Noćas sam bila prozvana kurvom, zvijeri...nacistom....Više se ne mogu sjetiti koje  sve epitete nisam dobila kao nagradu za jedan pokušaj umirivanja....za jedan gutljaj vode....

Ah...koliko utješno......No tješim se  s time da nisu svijesni svojih postupaka i riječi...Tješim se time da će se nakon izvjesnog vremena probuditi iz tog stanja, ne sjećajući se ničega....

A onda ?

Neki će  pokušati nešto promijeniti u svom svom životu i uživati svaki trenutak, dok će drugi će zaboraviti da su ikad takvi bili i ponovo će kročiti kroz život namrgođeni radi  besmilica.....