Pjesmu mi napiši, samo pjesmu

kao polenov prah
od sreće ću se rasuti u dan.

Napiši mi pjesmu
napiši da sreli smo se davno,

jednog proljeća kad sam
u noći kroz treptaj mjesečine
ogriješila usne svoje na tvojima
izgubila se u slasti strasti
u krevetu mekom,
na polju suncokreta

Napiši mi pjesmu
pred zatvorenim vratima
u okovanom srcu i stisnutoj duši
neka šumi u valu vjetra
zgriješi, još jednom zgriješi
hrabri me kao što si znao
stihom u dušu mi zaroni
neka bljesnu kandelabri mašte

uplest ću ti se u nit osmijeha
zagrljem razbuktane tvoje ruke
plesat će po mom tijelu
sanjaj bludne snove,
čekaj da moja prsa odgovore
opusti se, osluhni me

neka sve bude kao što je bilo
s leđa mi šapni,
okreni se, moje milo
pjesmom obriši  prašinu duše
sjećanja zamrla nisu
vrat moj još pamti tvoj dah.