U svijetu i među ljudima,ali i u nama samima, postoji jedan sukob.Nazvat ću ga, sukob između Roditelja i Djeteta.Svatko od njih može biti pozitivan sam za sebe,ali je češće negativan.Ne podnose jedan drugoga.Kad se nađu zajedno odmah se hvataju u klinč.To je i osnovni rascjep u nama,između Roditelja s jedne strane i Djeteta s druge strane.Obično jednog ili drugog potiskujemo ,pa smo prema van Roditelj ili Dijete.Samo problem nastaje onda kada onaj potisnuti dio projiciramo na drugog.I evo opet sukoba.Između nas i tog nekog drugog koji u stvari predstavlja potisnuti dio nas.Ta netrpeljivost dovodi do velikog konflikta,bijesa,kaosa i depresije,mržnje i destruktivnosti.Sigurna sam da je on i osnova za ratove.

Roditelj je onaj koji je superioran,dominantan,uvijek u pravu,dogmatičan,sve mora i treba biti kako on kaže.Sve oko sebe,a naročito Dijete osuđuje,optužuje,sudi mu,procjenjuje ga,nalazi mu greške,a sebe smatra jedino ispravnim i moralnim.

Dijete ,koje ima svoje želje,potrebe,svoj način razmišljanja,a on je da uživa u životu i da zadovolji sve svoje potrebe,ne voli da ga se dovodi u red i ispravlja.Pa se ruga,ismijava,podsmjehuje,izaziva i provocira Roditelja.

Kad se nađu ovako jedan uz drugog,a svaki sa svojom filozofijom života, koje se svaki drži kao pijan plota,iskre frcaju.Mržnja,silna agresivnost i destrukcija s obje strane je neizmjerna.Silina snage koja se razvija može uništiti čovjeka samog ili uništiti drugog.Silina bijesa,srdžbe je nevjerojatna, sposobna da zapali svijet.

Obično su ljudi ili jedno ili drugo.To se odmah vidi.Ili su ozbiljni,govore trebalo bi ili moralo bi se,žele biti superiorniji od drugih i stalno nekog za nešto osuđuju ,okrivljavaju ili su površni,lakomisleni,brbljavi,pomalo bezobzirno narcisoidni,uživaju u životu i ne daju se ometati u svojim zadovoljstvima.

Kod mene je problem što sam ja i jedno i drugo.Osjećam i jednog i drugog u sebi.I osjećam da su u strašnoj zavadi.Svako malo planu jedan na drugog.Iskre samo frcaju.Ti napadi destrukcije i agresivnosti atak su na mene i moj organizam.Na glavu ,na srce.Trajno sam nemirna i uznemirena.Samo čekam kad će se počupati,a mene baciti na koljena.Da bih izbjegla njihov sudar, nastojala sam jednog i drugog pokopati i potisnuti.Samo da bude mir.Da nemam napade srdžbe i bijesa kojih sam se počela bojati.Tako sada ako samo naslutim jednog ili drugog u sebi, počinjem se tresti od straha.Mislim si opet će početi.Opet će krenuti ta silna destruktivna energija mojim cijelim tijelom i razdrmati me od glave do pete.Samo se pitam koliko moj organizam može podnijeti.To su godine i godine sukoba ,a time i negativne,destruktivne energije koja kola u meni.Gdje će popustiti,koji će se organ razboljeti.Ne želim više tako živjeti.Hoću mir.Hoću smirenost.Hoću osjetiti ljubav u sebi i za sebe,a ne stalne katastrofe i kataklizme.

Rješenje je osvijestiti obje osobe u meni,a to već jesam.Osjetim ih,znam da postoje,da čuče u meni i  samo čekaju kad će izroniti na svjetlo dana.Obje moram zagrliti,prihvatiti,zavoljeti.Naučiti živjeti i s jednom i sa drugom stranom svoje ličnosti.Učiniti ih ravnopravnima.A energiju koja se razvija u njihovom sukobu, koristiti za sebe,kao svoju snagu i vitalnost

.Lijepo zamišljeno.Samo to treba i provesti u djelo,ali samim tim što znam za njih,što pišem o njima, bit će mi lakše.Nešto se pozitivno pokrenulo u meni.Roditelj više neće biti tako strog,nego tolerantniji,a Dijete manje samoživo,bezobzirno i inatljivo.

Pomalo postajem mirnija,snažnija,jača,puna energije potrebne za život i ostvarenje  svega onoga što još želim napraviti u svom životu.