Gdje god se okrenem, košara puna
Od nezrelog , kiselog voća
Do onog slatkog , zrelog
I trulog......
Prebiram, tražim
Uzimam ono sa vrha...
Ono najbolje sa dna ne vidim
A tako ga brzo grize zub vremena...
Zrelo se voće bere sa stabla
U njemu života još ima,
Povezano sa maticom Zemljom
Ono o suncu i zvjezdama noći priča...
Košara je puna, slatki se miris širi
Na dnu voće stenje i moli
Uzmi me sada
Sutra sam gnjilo, bez svrhe....
Zar nije tako i s nama?
Uzimamo uvijek ono što se punudi prvo
U dubini duši ostane ono
Što samo dozrijeva i na kraju istrune....
bglavac
edin.kecanovic
