Kada se ljudi u velikoj mjeri žele anestezirati alkoholom, duhanom i drogama, koji samo umrtvljuju, a ne liječe, uništavaju se živci i dolazi do živčanog sloma.

„Zvoni zvono za uzbunu“, ali to ne znači da je sada sve izgubljeno. Ono zvoni kako bi čovjeku pokazalo kako on više ne može ići tim putem. On mora promijeniti smjer. Njegove uskogrudne mentalne slike sa snažnom inteligencijom potpuno su nedovoljne na područjima koja ne mogu biti obuhvaćena samo inteligencijom.

Čim se netko bavi nečim izvan fizičke materije, inteligencija nije dovoljna. To je nepotpuno gledište, naročito kada je povezano sa uništenim živcima.

Što je izgubio dio čovječanstva koji ima snažnu inteligenciju ? Izgubio je kontakt sa okolnim svijetom na dva načina : kontakt sa svojim bližnjim i kontakt sa Bogom. Osnova života je neophodna kako bi se izbjegao mentalni brodolom. S obzirom da je degenerirao instinkt koji je u prošlosti predstavljao osnovu prirodnog i živog odnosa ljudi sa svemirom i Bogom, druga kombinacija energija mora voditi ljude dalje.

Čovjek mora imati znanost o mentalnom svijetu i njegovim zakonima i o svojoj vlastitoj mentalnoj strukturi. On mora povezati svoju inteligenciju sa živim osjećajem ili ljubavlju prema bližnjem, i ta kombinacija će voditi ljude do intuitivnog iskustva povezanosti između svih živih bića koja „žive, kreću se i postoje“ u univerzalnom organizmu Boga. Ovo sveobuhvatno gledište može pružiti tražitelju novu osnovu za život.

Ukoliko ljudi rade na sebi i otvore se, umjesto da se zatvaraju u strahu ili ogorčenosti , to im može pružiti takvu duhovnu snagu da se oni više ne boje nikoga i ničega, niti života niti smrti. Mi ne možemo dugo biti uskraćeni za svjetlost sunca koja je stvorila naše oči. Da sunce u ovom trenutku nestane, nestao bi sav fizički život na Zemlji. Isto tako mi ne možemo bez božanstvene duhovne sunčeve snage koja vibrira kroz čitavi svemir i predstavlja temeljnu snagu iza svih fizičkih pojava.

Čak i sada su naši živci i naš organizam spremni surađivati sa tom snagom, prenositi ju kao ljubav prema bližnjem i kao iskazivanje stvaralačke sposobnosti za dobrobit cjeline.

Cilj čovjekovog života je da on postupno postane duhovno sunce koje unapređuje životnu snagu i šalje svoju svjetlost na sve strane u obliku intelektualnog osjećaja, i čineći tako bude na blagoslov i radost svemu i svakome.