Znate li što znači biti rob tuge?...Nitko ništa ne odgovara...i to je jako dobro...znači da neznate.Nije vas uspjela ščepati.Baš ste sretnici!I neka ste!Bravo vi !

Da li ja znam?Pa naravnoda znam,jer voditi bitku sa tom "nemani"nije mala stvar,Pobijediti,osloboditi se okova to je već velika,....velika stvar.Bar za mene!

Nemilosrdna i neravnopravna bitka u kojoj već na samom početku znaš da ćeš biti poražen.Pitate se kako je ušla?Iznenadno!Ušuljala se tiho i doskočila s leđa dok si reko "keks".Ostaneš nijem,bez riječi,bez glasa,bez suza.Neznaš da li si budan ili sanjaš.Znaš samo da je "neman" došla po tebe.Trljaš oči,jer još uvijek misliš da spavaš.Ali, "neman"ti neda mira i kaže ti:ne sanjaš, ja sam tu.Eh,koje li ti časti biti sa njom u društvu.Guši te,neda ti disati i još ti kaže da ti je prijatelj.Koje li ironije.Ne znaš da li bi se smijao sebi ili njoj!

Kako bilo da bilo,dobivaš nepoželjnog sustanara u vlastitom domu.Pušta korijenje,zauzima svoje mjesto,neda ti da živiš,upravlja tvojim životom,ne dozvoljava ti da se smiješ niti pjevaš.Jedino što možeš,...možeš plakati i tada je ona zadovoljna.I tada počinješ polako "mucati":oj živote što me snađe,sve su meni potonule lađe.

Da li vam dosađujem sa svojim tužaljkama? Naravno da da.U svijetu ima dosta jada,boli ,tuge i bez mog pričanja.

Ali, jedno znam,.sve u životu ima svoj početak i kraj.I to je neminovno.Jer bez početka i kraja ,priče nema.

Žaliti za nečim što je bilo,a više ga nema,za nečim što je moglo biti,a nije, ili za nečim što je,a ti želiš da bude drugačije,stvara kaos.

Život nam daje samo smislene stvari.Taj smisao treba shvatiti ili barem pokušati shvatiti.

Sada sjedim za kompjutorom i slušam Mirjaninu pjesmu koju je pustila"samo anđeli znaju,kako je u raju".Prekrasno i predivno!Život je ipak lijep,jer male stvari čine sreću,ali sreća nije mala stvar.