Umiranje je postupno opadanje i potonuće na horizontu života. Promatramo li jedrenjak koji napušta luku, isplovljuje na otvoreno more i jedri put horizonta, on u našim očima postaje sve manji i odjednom sasvim isčezne. Ali mi se smijemo pouzdati u to da na jednoj drugoj, dalekoj obali netko stoji i gleda kako taj čamac postaje sve veći i veći i konačno ulazi u jednu novu luku.

Smrt je bolan gubitak. Kad se vratimo s nekoga sprovoda, srce nam je puno žalosti. Ali kad pomislimo na onoga koji na drugoj obali čeznutljivo čeka-na našeg oca, našu majku, našega brata, našu sestru, naše djete, našega prijatelja i na naše suputnike u životu koji nas žele pozdraviti u novome domu, tada osmjeh može pratiti naše suze.

Henri J.M.Nouwen