U duhovnom životu moramo razlikovati dvije vrste samoće.Kod prve samoće izgubili smo dodir s Bogom i doživljavamo sebe kako bojažljivo tražimo nekoga ili nešto tko bi nam ili što bi nam dalo osjećaj zaštićenosti,blizine i udomljenosti.Druga vrsta samoće proizlazi iz blizine prema Bogu koja je dublja i prisnija nego što je osjećaji i misli mogu ikada postići.
Ove dvije različite samoće možemo shvatiti kao dvije vrste sljepoće.Prva sljepoća je posljedica pomanjkanja svjetla,druga je posljedica previše svjetla.Prvu samoću moramo pokušati nadvladati vjerom i nadom,drugu spremno prihvatiti u ljubavi.
Henrri J.M.Nouwen
bglavac
edin.kecanovic
