Kada vjetar razgrne grane stare masline, krošnjom pronese se tvoje ime Malena moja. Duša mi zadrhti od čežnje. Šaputavo nježno u valovima cijelu me umota u dašak tvoga glasa . Osjećam te meko u svom uhu. Osjećam te prislonjenu na ranjeno mi srce. Titravi dodir tvoga daha, Anđele moj na trenutak zaustavlja bol.
Trenutak je samo sve što smo imale. Trenutak je dovoljan da te volim do posljednjeg daha.
Ne odlazi… ostani još malo ..
Ostani bar u krošnji stare masline i još jednom meko mi zagrli dušu.
Auroraisa
N.B.
04.11.2016.
bglavac
edin.kecanovic
