http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic12.php
Kako sam beskrajno romantična duša, samozatajna, a otvorena osoba, u poeziji, prije svega, tražim onaj emotivni naboj, koji mi naježi kožu, a dok sam čitala Zlatanove pjesme, izabrala sam dosta njih, koje su me naježile, ostavile me u tišini ili neke zauvijek ostale zapamćene.
Među onima, koje pamtim je ''Ako odeš daleko'', jedna nostalgična i čeznutljiva pjesma, dubokog osjećaja napuštenosti i osamljenosti, beznadne budućnosti i ostavljenog bola u prošlosti.
bude imalo tajanstvenosti
o danima davnim,
samozatajnim poljupcima
na vratu vedrih ljubavnika
i ako tvoje noći
budu blage i čedne od samoće
i uz to
ako budeš imala dovoljno snage
da svoje sanjarenje
učiniš iluzijama dostojnim divljenja…’’
Zlatan svojim arhaičnim stilom pisanja prostire ispred nas svoje poetske bisere, u kojima se prelamaju trenuci svjetlosti sa odbljescima tame i beznađa, u kojima se osjeća latentno nastojanje izlaska iz nemogućih životnih situacija, koje su ovog tajanstvenog Pjesnika zauvijek obilježile i ostavile mu trajni otisak na njegovoj suptilnoj duši.
Ali ipak, uz sve životne nedaće, Zlatan svojom pjesmom ''Crveni mak'' progovara o romantici duše, ljepoti prirodnog osjećaja pripadanja voljenoj osobi pa Pjesnik kaže:
koliko je nježna ta kultura
soli i kruha bijela
ta je duša
crveni mak u središtu svemira
čuvstvo krvavo od pijana sijela…’’
približavajući nam ljepotu crvenih latica kroz dah pjesničkog izričaja, kojeg samo poetika može darivati pa ispod ugaslih zvijezda ponovo zapaliti.
Ipak, u noćnoj tami Pjesnik u svojoj pjesmi „Bijela golubica“ zaziva mir, koji dolazi jedino iz ''...toplog srca od plamena čista“:
bijela tvoja kosa
grudi kao plodovi mirisna kokosa
anđeo si nemiran od nebesa
toploga srca od plamena čista…’’
nastavljajući nizati biser za biserom, a čitatelj nikad ne može zaboraviti neke stihove ovog plodnog Pjesnika.
Kroz noćne sate, između spavanja i nespavanja, nastali su predivni stihovi u pjesmi ''Umoran od tišine“:
da sam umoran od tišine
godinama je moje tijelo
na postelji mekoj od miline
moj je um nijemi svjedok
vremena ugaslog od istine čiste
oči se moje žare od dokučene visine…’’
pa se Pjesnik kroz snove obraća voljenoj osobi, obnavljajući sjećanja kroz misteriozne znakove sna.
Kako je poezija uvijek gost u našim životima, zahvaljujući inspiraciji, nikad ne znamo kad ćemo osjetiti poziv i sliti se u tajanstveni svijet njenog labirinta ili ćemo biti samo čitatelji, koji ćemo se pitati: otkud samo takve divne stihove može stvoriti ljudsko srce?
Kao što sam uvijek znala, in-spiro-sfera je vrlo nedokučiv i tajanstveni svijet svačije pjesničke duše, jer svi smo mi u duši pjesnici svojih života, krećući se kroz eone, a presvlačeći svoje tjelesne haljine, putuje naša Duša tim beskrajnim prostranstvima i u takvim trenucima savršene tišine mogu nastati ovako divni stihovi zbirke poezije „BIJELA GOLUBICA“, koje nam je razasuo pjesnik i spisatelj Lt. dr. Zlatan Gavrilović Kovač.
Sa velikim poštovanjem i radošću sam sudjelovala u čitanju ovih Zlatanovih bisera, a sa velikim strahom sam pisala ove riječi kao osvrt na pročitano, koje završavam u tišini i ostajem dotaknuta emotivnošću Pjesnikovog odraza njegove Duše.
Jadranka Varga, pjesnikinja,
Zagreb, 23.5.2015.
bglavac
edin.kecanovic
