Kalendar događanja

Član kozmologija

Upisao:

kozmologija

OBJAVLJENO:

PROČITANO

586

PUTA

OD 14.01.2018.

BITI JEDNO SA OCEM

BITI JEDNO SA OCEM
Ovdje Martinus iz vlastitog iskustva i iz kozmičke perspektive govori što to znači biti jedno sa Ocem, sa Bogom. Svi se ljudi, bili oni tog svjesni ili ne, nalaze na putu ka tom jedinstvu i sigurno će ga postići. To je samo pitanje vremena i neophodnih iskustava koja se u međuvremenu moraju proći.

BITI JEDNO SA OCEM

Martinus

 

Život na Zemlji svim živim bićima daje „Božju svijest“

Sav zemaljski život, prolazak kroz životinjsko carstvo ili zonu principa ubijanja, predstavlja inicijaciju, evoluciju koja vodi ka „velikom rođenju“, gdje čovjek postaje svjestan Boga ili jedno sa Ocem.

Sav taj prolazak, taj život u životinjskom carstvu, temelji se isključivo na dovođenju bića do naročite kulminacije u stjecanju znanja o posljedicama takozvanog „zla“, što je zauzvrat istovjetno „apsolutnoj mudrosti“.

Ova „apsolutna mudrost“ istovjetna je „Svetom duhu“, koji je zapravo istovjetan „Božjoj svijesti“.

Sav život na Zemlji ima, kroz evoluciju, kao osnovu ili cilj dati svim živim bićima „Božju svijest“.

Kada je taj cilj postignut i biće je ispunjeno tom božanskom sviješću, ono se osjeća „jedno sa Ocem“.

Ono ima potpuno suvereni mentalitet. Ono zna sasvim neovisno od drugih što je „dobro“, a što je „zlo“ i zbog toga može samo biti u skladu sa Božjom voljom.

Za to biće ne postoji ništa što je iznad ili jednako toj volji, i Bog je stoga postao za to biće apsolutna „čvrsta točka“.

Ono govori sa Bogom kao što čovjek govori sa svojim bližnjim. Sasvim prirodno se podrazumijeva da je sudbina tog bića utemeljena na nepobitno čvrstoj i trajnoj sreći.

To zauzvrat znači da kada bi svi ljudi na Zemlji došli do tog stupnja, Zemlja bi bila „raj“, koji bi se temeljio na apsolutno najvišoj mudrosti.

To bi bio svijet u kojem bi militarizam, policija i sudski sustav, kao i sve političke i sektaške rasprave i grupe postali suvišni, jer sva bića nose zakon ljubavi u svojem srcu i umu. Svatko bi postojao samo zato da bi služio svima.

Ljubav prema bližnjem predstavljala bi najdragocjeniji faktor bića, faktor koji zasjenjuje sve ostale. Svijet bi sjajio Božjim blagoslovom. Božićna poruka „mir na Zemlji“ predstavljala bi sveprisutnu živu stvarnost.  

Politika ne može stvoriti savršeno „carstvo sreće“

Ali zašto to već nije tako?

Ne bi li svi današnji ljudi voljeli imati mir?

Zar svi ljudi ne žele da Zemlja bude slobodna od rata, ubijanja, usmrćivanja i sakaćenja, slobodna od pljačke, mržnje i proganjanja, slobodna od rivalstva, zavisti, klevetanja i sličnog?

Doista, sva bića žele apsolutni mir kada se radi o njihovom vlastitom životu, njihovoj vlastitoj sudbini.

Ali taj mir ne mora biti toliko apsolutan kada se radi o sudbini njihovog bližnjeg. Stotine tisuća današnjih zemaljskih ljudi imaju oko sebe bića prema kojima je njihova netrpeljivost toliko snažna da bi oni to doživjeli kao užasnu nepravdu kada bi takva sretna sudbina zadesila njihove neprijatelje.

Nije li tako da čovjek smatra opravdanim kada ova ili ona nevolja zadesi njegove neprijatelje?

I kada se to dogodi zar čovjek u brojnim slučajevima ne izražava svoje zadovoljstvo izjavom: „Tako su i zaslužili“?

Savršeno „carstvo sreće“ ne može biti stvoreno bilo kakvom diktaturom , bila to demokracija ili autokracija. To bi moglo donijeti sreću samo nekima, a drugima gorki osjećaj nepravde.

A vjerovanje u nepravednost takvog sustava ne bi stvorilo inspiraciju ili poticaj za njegovim održavanjem, već naprotiv, u korist njegovog uništenja. I proizlazeći „mir“ predstavljao bi stoga samo manje ili više prikrivenu pojavu. Borba bi se nastavila unutar toga.

Ali „mir“ koji potkopava sam sebe ne može nikako predstavljati pravu sreću ili krajnji smisao života, iako takav „mir“, naravno, u određenim slučajevima može predstavljati apsolutno neophodnu vanjsku mjeru za postojanje društva.

Ali za pojedinca mir nije nešto što može stvoriti vanjski društveni sustav, bez obzira koliko on bio savršen.

„Prava sreća“ ne može biti dana biću kroz neki vanjski red koji se zasniva na prethodno pripremljenom receptu.

Ona je zapravo mnogo dublje prirode i karaktera od pojava koje su podređene volji budne dnevne svijesti.

Pomoću volje dnevne svijesti čovjek može direktno odlučivati hoće li hodati, sjediti, trčati, pisati, čitati, govoriti ili slično, ali on ne može svojom voljom učiniti sebe „sretnim“.

Kada bi sreća, poput ovih spomenutih pojava, bila samo čin volje, tada ne bi bilo nesretnih ljudi. Nitko nije zainteresiran za uništavanje svoje normalne dobrobiti.  

Prava sreća nema ništa sa pripadanjem nekom političkom ili religioznom sustavu

Dakle, prava sreća se ne sastoji u pripadanju nekom sustavu, bez obzira da li je on političke ili religiozne prirode.

Svi su sustavi bez iznimke vanjski ograničene pojave i svi bez izuzetka potkopavaju sreću bića upravo zbog te ograničenosti.

Ako je netko u potpunom skladu sa ovim ili onim sustavom, to znači da čovjek nema životne interese koji su pogođeni ili oštećeni tim ograničenjem. Tada se čovjek osjeća slobodnim i zadovoljnim tim sustavom.

 Čovjeku tada ne smetaju njegova ograničenja. On se osjeća „sretnim“.

 Obzirom da istovremeno uvijek postoje druga bića, za koja ograničenja istog sustava predstavljaju potpuno ograničenje važnih, dubokih životnih interesa, takva bića će se osjećati krajnje mentalno sputana i vezana tim sustavom. Ona će biti jednako nesretna tim sustavom kao što su prije spomenuta bića sretna sa njim.

Dakle, na taj način sreća prvih bića počiva na nesreći drugih bića. Sasvim je normalno da će se ta nesretna ili ograničena bića boriti za svoju slobodu.

No to znači da je činjenica da sreća prvih bića dovodi do potkopavajućih sila. To da se te sile mogu pobijediti samo silom, ne pruža apsolutnu sigurnost, već jednostavno otkriva da se u našim srcima još uvijek nismo udaljili od područja prašuma.

Razdvajanje putova između životinja i zemaljskog čovjeka

Mir koji želimo predstavlja smrt i uništenje naših neprijatelja. No život ima višu svrhu sa zemaljskim ljudima od takve sreće.

 Zašto bi inače gore-spomenuto biće napustilo Eldorado prašume i borbu na život i smrt, gdje je sreća ratni plijen do kojeg se dolazi samo pokoravanjem svojeg bližnjeg?

 I ovdje smo došli do velikog razdvajanja putova između zemaljskog čovjeka i životinja.

Dok sreća životinje isključivo ovisi o njenoj nadmoćnosti i snazi kojom donosi smrt i uništenje drugim bićima u džungli, što je jedini način na koji ona može održavati svoje vlastito postojanje, ljudi će do svoje sreće morati doći na potpuno drugačiji način.

U protivnom čovjek nikada neće napustiti stupanj životinje. To što je on genijalniji i pametniji u izražavanju principa ubijanja pomoću svojih tehničkih vještina nimalo ga ne uzdiže iznad principa džungle, naprotiv, to čini zemaljskog čovjeka još većom i okrutnijom životinjom od bića koje obično tako nazivamo.

Što je to što će predstavljati temelj prave sreće zemaljskog čovjeka, i što će ga učiniti višim bićem od životinja?

Da, nije li to takozvani „Sveti duh“, koji je zapravo istovjetan „Božjoj svijesti“?

Prema tome, zemaljski čovjek nalazi se na putu da bude prožet Božjom sviješću, što zapravo znači biti „jedno sa Ocem“.  

Biti u duhovnom kontaktu sa životom

Što to znači biti prožet Božjom sviješću ili biti „jedno sa Ocem“?

To znači biti u potpunosti upoznat sa Božjim misaonim planovima i vidjeti da postoji božanska ljubeća namjera iza apsolutno svega što se događa, bez obzira kako to moglo izgledati iz čisto materijalne fizičke perspektive.

Podrazumijeva se da tada samo postojanje i život postaju izraz živog, mislećeg bića iza života, i time predstavljaju Božji realitet.

Isto se tako podrazumijeva da je čovjek u jedinstvu sa živim Bogom mnogo bolje zaštićen od naročito neugodnih pojava u postojanju od bića koje vidi u tim pojavama slučajno oslobođene sile koje su manje ili više katastrofalne za njegovu sreću, sile sa kojima se mora boriti.

Kada je čovjek prošao kroz dobro i zlo i stekao iz toga temeljnu mudrost i kada on vidi čisto racionalno – ne u obliku vjere – da je „sve vrlo dobro“, više ne postoji nikakva stimulirajuća ili poticajna sila za princip ubijanja.

Čovjek se nalazi u duhovnom kontaktu sa čitavim životom, kako sa stvarima tako i sa svojim bližnjima. Čovjek voli svojeg bližnjeg kao samoga sebe.

Rukopis predavanja koje je održano u Sali za predavanja Livets bog ureda na nedjelju 26. studenog 1944. 

Podnaslovi : Ole Therkelsen, odobrilo vijeće 23.03.1999.

Originalni naslov i izdanje : At være et med Faderen, dansko izdanje Kozmosa 1999/10.

Preveo : John Morley, 2012

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (19.05.2013.)

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

LISTOPAD...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ♫♥♥♪♫

    16.10.2019. 13:42h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    Irido, help! izgubio mi se članak o promociji

    16.10.2019. 11:26h
  • Član mkrmarmkrmar

    Laku noć svima

    03.10.2019. 21:53h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ♥♥♫♥*♪♫♥♥♪♫

    01.10.2019. 11:53h
  • Član bglavacbglavac

    Hvala vanessa. Lp

    01.10.2019. 06:17h
  • Član vanessavanessa

    ♥*♪♫♥♥♥♫♥*♪♫♥♥♥♫

    30.09.2019. 14:09h
  • Član vanessavanessa

    Pozdrav Magicusu...mojim prvim virtualnim prijateljima***

    30.09.2019. 14:02h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

POSTOJI LI DUHOVNI SVIJET? NOĆNA SVIJEST I RAJ