Ljiljani i ruže šetaju nam mislima, bijelim koracima.

mi šetamo s njima. Ljiljani i ruže daruju se drugima, mirisavo, s nama u rukama.

Vile oblakinje bacaju ih na krovove pod kojima se rađa velika rima s nama i s

njima, dahom milijuna ...

UŠLA SAM, SLUTIM...

Ušla sam,slutim, u predvorje velikog osmjeha. Treptim kao umirući leptir. Tu i tamo, ne izdrže zlatna vrata od dvorane, zažare se i zadrhte od neviđene sreće, i kao da će se krišom i prije vremena otškrinuti. Mene tad oblije rujna svijetlost, baš kao da su se sasvim raskrilila; i suze, jedna za drugom, donose nezaustavljive vijesti o radosti.

SVE SAM TI REKAO jednom rječju; ljubav. Ali ti nikada neću moći nabrojati,sve njezine igre, oblike i stanja. Svaki je dah novo otkriće sebe u tebi. Svaki bi dah mogao postati tvoje otkriće sebe u tebi. Svaki bi dah mogao postati tvoje otkriće tebe kao ljubavi. Sve sam ti rekao kazavši da sam Ja Ljubav.

MOJA SIMFONIJA od stotinu i osam stavaka, Moj orkestar od stotinu i osam svirača, stotinu i osam pjevača, bliži se kraju izvedbe - ili ti se čini ? Na tebi je da zarežeš ili ne zarežeš kraj u muziku bez kraja.

Zapisala Vesna Krmpotić