često čujem nešto poput ovog: „učinila sam sve za nju/njega, sve sam dala! i što sam dobila natrag?! ništa! eto, to mi je hvala....“
suosjećam, dakako.... jadna žena se žrtvovala.... za djecu, za partnera, za prijateljicu, kolegicu na poslu, za nekoga tko to ne vrednuje na način kako ona očekuje da treba vrednovati....
ali.... u čemu je caka?
ona, jadničak, nije primijetila da je zapravo htjela trgovati, a ova druga osoba je isto to shvatila kao dar!
trgovina je nešto sasvim drugo. trgovina nije bezuvjetno davanje već razmjena: dajem ti nešto, a od tebe ću za uzvrat dobiti nešto drugo.... plaćanje usluge. uslugu za uslugu. zahvalnost, pažnju, naklonost, vrijeme, divljenje i hvalu na sva usta, ili pak neki drugi „poklon“....
kad poklanjaš od srca, onda ne očekuješ plaću ni protuuslugu.
ako iz srca daruješ, daruješ bezuvjetno.
ako činiš nešto iz ljubavi, onda nema uloge žrtve u odnosu. nema uvjeta.
ako ih ima, onda znaj, to što daješ nije dar već modificirana trgovina.
istinski dar ispunjava i veseli onoga tko daruje.
i ostavlja za sobom zadovoljstvo i tihu radost i osjećaj da se čini prava stvar u pravo vrijeme na pravi način....
ako se ne nakon darivanja ne osjećaš tako nekako kako upravo rekoh, već iskorišteno, povrijeđeno, omalovaženo, možda je to pravi tranutak da otkriješ, doznaš, razlučiš što usitinu daruješ, a čime (možda nesvjesno) trguješ....
bglavac
edin.kecanovic
