kroz leden vjetar po poljima trčim. mogu li....
ne mogu, nego moram....
sve to ništa je.
danas sam opet stigla iznad mogućnosti i vjerovanja.
tamo gdje se stopiš s anđelima što čuvaju one koji još nisu spremni za okončanje svoje muke....
danas opet samoj meni dokaz da ne postoji biće meni beznačajno, od mene nevoljeno, vremena moga nedostojno.
to znaš.... da ne mogu, nego moram.
pa me čekaš strpljivo.
iz blagosti svoje ti me zoveš da se kupam.... u tvojim riječima, da plutam pjenom tvoga smijeha, u miris tebe da sam uronjena....
tvoje oči su još ovdje.
pogled što me troši da me više imaš
i nosi me tamo....
tamo gdje ostvaruje se slutnja.... u posvećenosti tiha, nebu zagledana.
bglavac
edin.kecanovic
