Dakle...

prije par mjeseci zdušno prionuh poslu koji baš nisam razumjela..., prepisivanje Knjige znanja..

zašto je čitati, razumjeh... ali,  zašto je prepisivati??

nisam imala što drugo radit , pa  bijah sretna da imam bilo što ... i  krenuh....

sve je dobro teklo nekih mjesec dana dok nisam počela osjećati otpor... iz dana u dan sve više i više, dok jednog dana  za vrijeme pisanja ne  dobih sliku  osrednjeg krokodila koji leži do moje desne ruke i... usisava energiju koja izlazi kao produkt mojeg prepisivanja...

ostadoh zatečena.... naravno, moje prepisivanje je zaključeno...

 

mi smo poput centrale...elektro centrale koja stalno proizvodi energiju... dok mislimo, volimo, patimo.... dok nešto radimo....  kamo ta energija ide? kome?

 

prije neki dan opet nešto...

sjedih na kauču čitajuć sherwooda... i u jednom času čujem glas  " tebe nitko ne voli "...

dakle....

nije bila moja misao...čula sam je neovisno o sebi i promatrala... bila sam "u dobrom stanju" i takvošto mi nebi palo napamet... obzirom da sam skužila da misao nije moja,  u slijedećem trenutku ugledah  malog, bijelog, osrednjeg... eiliena...( kako ga drugo nazvati ?)...stajao je predamnom i....

ne znam što je još učinio, ali ubrzo  je uspio proizvesti efekt da sam  izbacila iz sebe tugu, nešto kao kad plačeš, dekompresija...,  a on  se nagnuo nad moj vrat i..usisao   taj moj  "izdisaj"...

potom je nestao....

(ličio je na sirianca aiwassa sa gornje slike....)

što zaključiti?  kažu ...svaka misao, svaki trud trebao bi biti biser... trebao bi..ali očito..... kada nekom paši priušti si feštu...

:((

zdravi mi billlll    ...