Naučite se koristiti vremenom u praktičnim vidovima života - to

možemo nazvati »satnica« - ali čim obavite te praktične zadatke, vratite

se svjesnosti Sadašnjeg trenutka. Na taj način nećete više nagomilavati

»psihološko vrijeme«, koje predstavlja poistovjećivanje s prošlošću

i trajnu kompulzivnu projekciju u budućnost.

 

Satnica nije samo dogovaranje sastanaka ili planiranje izleta. Ona

obuhvaća učenje na temelju prošlosti, tako da iste pogreške ne ponavljamo uvijek iznova. Obuhvaća postavljanje ciljeva i rad na njihovu

ostvarivanju. Predviđanje budućnosti uz pomoć obrazaca i zakona, fizikalnih,

matematičkih i tako dalje, učenje na temelju prošlosti i poduzimanje

prikladne akcije na temelju predviđanja.

 

Ali čak i ovdje, u sferi praktičnog života, u kojoj ne možemo djelovati

bez osvrtanja na prošlost i budućnost, Sadašnji trenutak ostaje

suštinski čimbenik. Svaka pouka iz prošlosti postaje značajna i primjenjuje se sada. Svako planiranje, kao i rad prema postizanju stanovita

cilja, obavlja se sada.

 

Žarišna točka pažnje prosvijetljene osobe uvijek je sadašnji trenutak,

ali ona je i dalje marginalno svjesna vremena. Drugim riječima,

nastavlja se koristiti satnicom, ali se oslobodila psihološkog vremena.

 

Dok vježbate svjesnost, budite oprezni, tako da satnicu nenamjerno

ne pretvorite u psihološko vrijeme. Primjerice, ako ste u prošlosti

napravili pogrešku i iz nje sada učite, tada se koristite vremenom

sata. S druge strane, ako se mentalno zadržavate na njoj, ako se

prekoravate, žalite ili osjećate krivnju, tada se pretvarate u pogrešku:

prihvaćate je kao dio osjećaja za vlastito ja i ona postaje psihološko

vrijeme, koje je uvijek povezano s lažnim osjećajem identiteta. Neopraštanje svakako podrazumijeva težak teret psihološkog vremena.

 

Postavite li cilj i radite na njegovu ostvarenju, tada koristite vrijeme

sata, kao i tada kad ste svjesni kamo želite stići, ali poštujte korak

koji upravo sada poduzimate i dajte mu svoju potpunu pažnju.

Ako se u takvom slučaju pretjerano usredotočite na cilj, možda zato

što tragate za srećom, ispunjenjem ili potpunijim osjećajem vlastitoga

ja, tada više ne poštujete Sadašnji trenutak. On se svodi na puko

sredstvo koje vas vodi do budućnosti, bez ikakve vlastite vrijednosti.