Spomenuli ste strah kao dio naše temeljne, pozadinske emocionalne boli.

Kako strah nastaje i zašto je toliko prisutan u ljudskim životima? Ne

predstavlja li stanovita količina straha tek zdravu samozaštitu? Da se nisam plašio vatre, mogao bih gurnuti ruku u peć i spaliti je.

 

Razlog zbog kojeg nećete staviti ruku u vatru nije strah, nego znanje

da biste je na taj način spalili. Kako biste izbjegli nepotrebnu opasnost

nije vam potreban strah - nego samo malo inteligencije i zdrava

razuma. Za takve praktične stvari korisno je primjenjivati pouke

naučene u prošlosti. Kad bi vam netko zaprijetio vatrom ili tjelesnim

nasiljem, tada biste mogli doživjeti nešto nalik na strah. To je nagonsko

odmicanje od opasnosti, ali ne i psihološko stanje straha o kojemu

ovdje govorimo. Psihičko stanje straha odvojeno je od bilo kakve

stvarne i istinske neposredne opasnosti. Javlja se u mnogim oblicima:

nelagoda, zabrinutost, tjeskoba, nervoza, napetost, strava, fobija i tako

dalje. Takva vrsta psihološkog straha uvijek je strah od nečega što

bi se moglo dogoditi, a ne strah od nečega što se upravo događa. Vi se

nalazite ovdje i sad, a um vam se nalazi u budućnosti. To stvara tjeskobni

rascjep. Ako ste se poistovjetili s umom i izgubili dodir s moći

i jednostavnosti Sadašnjeg trenutka, taj rascjep postat će vaš stalni

drug. Uvijek se možete uhvatiti ukoštac sa sadašnjim trenutkom, ali

ne možete se uhvatiti u koštac s budućnošću.

 

Štoviše, sve dok se poistovjećujete s umom, vašim životom upravlja

ego, kao što sam već rekao. Zbog svoje fantomske prirode i usprkos

raznolikim obrambenim mehanizmima, ego je veoma ranjiv i nesiguran

te smatra da ga neprestano netko ugrožava. To vrijedi, usput

rečeno, čak i ako se izvana doima vrlo samopouzdan. Sada se prisjetite

kako je emocija reakcija tijela na um. Kakvu poruku tijelo neprestano

dobiva od ega, toga lažnog ja koje je izmislio um? Poruka glasi:

opasnost, ugrožen sam. A kakvu emociju izaziva ta poruka? Naravno,

strah.

 

Čini se da strah ima mnogo uzroka. Strah od gubitka, neuspjeha,

povrede i tako dalje, ali u konačnici sveukupan strah samo je strah

ega od smrti i uništenja. Za ego smrt je uvijek odmah iza ugla. U tom

stanju poistovjećenosti s umom, strah od smrti utječe na svaki vid

vašega života. Primjerice, čak i takva naizgled nevažna i »normalna«

stvar kao što je kompulzivna potreba da u nekoj raspravi budete u

pravu te da dokažete kako je druga osoba u krivu - braneći mentalni

položaj s kojim ste se poistovjetili - javlja se zbog straha od smrti.

Poistovjetite li se s mentalnim stavom, a niste u pravu, tada je osjećaj

za vlastito ja, koji je utemeljen u umu, ozbiljno ugrožen i prijeti mu

uništenje. Zato si vi kao ego ne možete dopustiti da budete u krivu.

 

Biti u krivu znači umrijeti. Zato su se vodili i ratovi, a bezbrojni su

se odnosi raspali iz tog razloga.

 

Jednom kad raskinete poistovjećenost s umom, vašem osjećaju za

vlastito ja uopće više nije važno jeste li u pravu ili u krivu, tako da silovita, prisilna i duboko nesvjesna potreba da budete u pravu, koja je

svojevrstan oblik nasilja, više ne postoji. Jasno i čvrsto možete reći kako

se osjećate ili što mislite, ali u tome neće biti nikakva nasilja i nećete

zauzeti obrambeni stav. Osjećaj za vlastito ja tada izvire iz dubljeg

i istinitijeg mjesta u vama, a ne iz uma. Potražite u sebi bilo kakvu

vrstu obrambena stava. Što to branite? Prividan identitet, sliku

uma, zamišljeno biće. Osvješćujući taj obrazac, promatrajući ga, raskidate

poistovjećenost s njim. U svjetlu vaše svijesti nesvjesni obrazac

ubrzo će nestati. To je kraj svih rasprava i igara moći, koje su štetne

za odnose. Moć nad drugima jest slabost prerušena u snagu. Istinska

moć je u nutrini i uvijek vam je dostupna.

 

Stoga će svakome tko se poistovjećuje s umom i, time, odvaja od

vlastite istinske moći i dubljeg ja ukorijenjenog u Biću strah biti stalan

suputnik. Broj ljudi koji su zakoračili onkraj uma zasad je iznimno

malen, stoga možete pretpostaviti da doslovno svatko koga susretnete

ili poznajete živi u stanju straha, koje se razlikuje samo po snazi.

 

Kreće se od tjeskobe i užasa na jednoj do nejasna osjećaja nelagode i

prijetnje na drugoj strani. Većina ljudi toga postaje svjesna tek kad

strah uzme neki od svojih očitijih oblika.