Neće Vas više, barem ne za sada, Athumanunh 'daviti' s drevnim proračunima i izračunima. Ovaj put povest će vas Athumanunh na putovanje 'snježnom crtom' odnosno, na putovanje u vrijeme 8000 godina prije prvih drevnih civilizacija Maya, Inka, Egipćana, Babilonaca ... Longshan, Jomon ... Dakle, shvatili ste, Athumanunh Vas želi odvesti u 'vrijeme kada se moćno kraljevstvo Atlantide zavadilo s okultnim carstvima MU (Mother Uranium) i Lemurije'.

Dakako, bit će tu opet mitskih priča svojstvenih samo Athumanunhu, ali budite pozorni! Athumanunh Vam preporučuje da tadašnji Svijet gledate 'očima Platona' i vidjet ćete da je to sasvim drugačiji Svijet. No, mnogi su već zalutali i jednostavno Platona shvatili kao drevnog filozofa, poneki čak i kao prvog pisca 'znanstvene fantastike', ali nikada (osim možda Athumanunha) nitko Platona nije doživljavao kao nekog prvog 'prapovjesničara', pa su sve njegove priče svedene na mitologiju i završile samo kao drevne legende.

Dakle, još jednom Athumanunh će Vas zamoliti da doista putovanje na koje Vas vodi gledate 'očima Platona', odnosno, da se uživite u drugu stranu Platona, ne onu filozofsku, već onu mitsku i legendarnu jer jedino tada ćete moći postići ravnotežu između filozofije i mitologije, a koju je postigao i sam Platon ...

Dobro, dosta o Platonu. Idemo mi onda s Athumanunhovom pričom. Naša, 'moderna' znanost u potpunosti se slaže da su svi drevni i izvorni mitovi, kao i priče u njima, nekakva vrsta 'kolektivnog sjećanja' prvih ljudi na strašne prirodne kataklizme i katastrofe (poplave, potresi, požari, erupcije ... – po Athumanunhu) što dogodile su se u to 'Prvo Najranije doba Osvita ljudske povijesti'.

Nadalje, naša moderna znanost otkriva nam iz dana u dan da je nekakvo 'globalno zatopljenje' naš 'mali plavi Planet' već prije jednom pogodilo i da se razina mora zasigurno mogla podići do neviđenih razmjera, ali istodobno 'potonuće Atlantide i njezinih kolonija' i dalje drže samo za mitsko 'naklapanje izbezumljenih i prestrašenih', da ne upotrijebim neku ružnu riječ poput 'primitivnih neznalica', 'prvih ljudi, dakle, naših predaka.

Dakako, ima i onih koji bi sve to željeli prepisati nekakvoj izvanzemaljskoj 'naprednoj rasi', mada i zagovornici tih i takvih teorija često nailaze na osude 'znanstvenih pravednika' ... a što je s 'mitskim pravednicima'? Ide sada Athumanunh malo i dalje, pa će Vas možda sada opet zbuniti. Nisu li možda i drevni Atlantiđani, ti Athumanunhovi 'mitski pravednici', možda ipak, pogrešno nazivali svoje 'odmetnute' kolonije 'okultnim? Nisu li ti drevni 'mitski pravednici' doživjeli greškom te 'romantične pravednike' umjesto kao 'praznanstvenike', ili možda kao 'prve istinske učenjake prapovijesti, zapravo kao okultiste?

Nismo li mi moderni 'homo tehnicusi' samo opetovali već prije počinjenu grješku prema 'onima koji su, eto, pričali priče'? No, dobro, bilo kako da bilo Snovi čovječanstva dar su čovjeku, jer od svih živih bića, inih poznatih i nepoznatih, sanjati može samo čovjek.

Možda je tako, eto opet, sanjao i sam Athumanunh svoju Atlantidu na već Vam prije opisan i poznat način, ali nije ga loše opetovati još jednom:

'Sanjao Athumanunh da ondje, gdje su nekoć ljudi živjeli u prijateljstvu i slozi, tamo gdje su nekoć dragocjeni predmeti bili cijenjeni jedino zbog svoje ljepote, sada šutke plivaju ribe … No, je li baš Athumanunh siguran da to plivaju ribe? Ne kroče li to, jednom, davno prije kažnjena, zbog častoljublja i poroka, djeca Posjedonova i dalje ulicama Atlantide ... negdje duboko pod morem, ali sada razborito i miroljubivo … ili se to opet Athumanunhu sve priviđa i ipak se to samo igraju ribe usred morem isplakanih kostiju legendarne Atlantide …'

Dobro, drugi ćemo put nastaviti daljnje putovanje, a do tada Vi malo promotrite Athumanunhovu sličicu (zemljovid) što nacrta Vam je on gore iznad ovog teksta ...