Elfo, lokacija:

Elfo, čista slika, bez oznaka lokacije:

Elfo, kao i većina likova zapisanih u Velikoj nebeskoj knjizi su nacrtani polovično. Drugu polovinu dobijemo odrazom originalne polovine u ogledalu:

Spojene polovine:

Zaokruženi Elfo:

Iskruženi Elfo, završna slika:

ELFO

 Riječ ELFO odnosi se na mitološkog vilenjaka (u romanskim jezicima poput talijanskog i španjolskog elfo znači vilenjak.

Ovisno o kontekstu, pojam ima dva glavna značenja:

Vilenjak u mitologiji i folkloru: U talijanskom, španjolskom i portugalskom jeziku elfo je naziv za vilenjaka – natprirodno biće iz germanske i nordijske mitologije (álfar). Vilenjaci su u drevnim predajama opisivani kao magična, besmrtna bića povezana s prirodom i šumama, a u modernoj fantaziji (posebno pod utjecajem J. R. R. Tolkiena) prepoznatljivi su po šiljastim ušima.

  Porijeklo i priroda vilenjaka (Elfo / Álfar)

 Povezanost sa svjetlom i prirodom: U germanskoj i nordijskoj mitologiji, odakle pojam potječe, vilenjaci (álfar) su isprva bili niža božanstva plodnosti, prirode i svjetlosti. Njihovo ime potječe od starogermanske riječi koja znači „bijelo“ ili „svijetlo biće“.

 Stanište: Prema predajama, nastanjivali su šume, izvore, zdence, špilje i podzemne prostore, a u nordijskoj kozmologiji imali su i vlastito nebesko kraljevstvo zvano Álfheimr.

 Odnos prema ljudima: U srednjovjekovnim vjerovanjima bili su opisivani kao bića nadnaravne ljepote i magičnih moći. Njihov odnos prema ljudima bio je dvosmislen – mogli su ljudima pomagati, liječiti ih i donositi im sreću, ali su ih mogli i zavesti, izazvati im bolesti („vilenjačka strijela“) ili im napakostiti ako bi ljudi narušili njihov mir u prirodi.

 

 Izgled vilenjaka kroz povijest

 Predodžba o tome kako elfo izgleda znatno se mijenjala kroz stoljeća:

 Drevna mitologija: Bili su ljudske visine, izrazito lijepi i blistavi (svijetli vilenjaci) ili tamni i povezani s podzemljem i kovačkim zanatom (tamni vilenjaci).

Elfo, crtež 1:

 Viktorijansko doba (19. stoljeće): U europskom folkloru počinju se prikazivati kao sićušna, nestašna krilata bića slična vilama (leprechauni, šumski patuljci).

Elfo, crtež 2:

 Moderna fantastika (20. stoljeće): Pisac J. R. R. Tolkien vratio im je drevno dostojanstvo, prikazavši ih kao visoke, mudre, besmrtne ratnike i čuvare prirode s prepoznatljivim dugim šiljastim ušima.

Elfo, crtež 3:

 

Vilenjaci u slavenskoj i balkanskoj tradiciji

 U narodnoj predaji na našim prostorima, riječ vilenjak (ili vilovnjak) ima specifično značenje koje se razlikuje od zapadnoeuropskog pojma elfo:

 Ljudi obdareni znanjem vila: Vilenjaci u balkanskom folkloru nisu posebna mitološka rasa, već obični ljudi koje su šumske ili planinske vile u djetinjstvu odvele u svoj svijet i podarile im natprirodne sposobnosti.

 Uloga u zajednici: Vjerovalo se da takvi vilenjaci poznaju tajne ljekovitih trava, mogu liječiti teške bolesti, razumiju govor prirode i vide ono što je običnim ljudima skriveno, pa su u narodu često imali ulogu vidara i savjetnika.

U Levhi Mahfuz, Velikoj nebeskoj knjizi nalazi se i Elfo koji je naslikan na velikoj površini Zemlje, regionalnom parku u Del Valle -  Lokacija: 10 milja južno od Livermora, Kalifornija.

 Usporedba Elfe iz Kalifornije i Elfe crteža:

I ovaj put likovi su su identični, sa puno istovjetnih detalja.

Fantastično otkriće potkrijepljeno slikama i dokazima.

Pored podudarnih slika postoji još jedan dokaz da je to zaista Elfo. Kod samog Elfe naslikanog u Kaliforniji, nalazi se napisano ime Elfo.

Zaokruženo ime Elfo:

 

Zaokruženo i podebljano ime Elfo:

Nevjerojatno i fantastično otkriće. Elfo iz mitologije zaista postoji i naslikan je u Velikoj nebeskoj knjizi Levhi Mahfuz:

Lijep pozdrav svim članovima Magicusa:

L.p.