U Crnoj Dolini Noćobića, između porušenih zidova Uspavane Gustošume, Red Čistokrvnih otkrio je Skrovitu Kolijevku - mjestu gdje se liječe ranjeni i zarobljeni Gogri. Dakako, mjesto čuva i štiti manji odred Kamarile Kolijevke.

U polumraku Skrivene Kolijevke, Tišine se više ne boji Tame, a Srce zna kako Sanjati - dvije Duše na granici Života i Vječnosti: Alanerion i Anarol. On Nomicen - mitsko Noćobiće Kavalir Sumraka, ona Žedokrvka Čista Sjena vraćena u Život Noći.

Nomicen sin čovjeka i Rodonikte, rastrgan između Svijeta Dva, a Ona Žedokrvka, starija od sto ljeta koja su prohujala mračnom Gustošumom. ali ipak krhka pred Toplinom koja ju je grijala iznutra ... Njihovi dodiri nisu nisu tek izmjene nježnosti, ti dodiri, to su Pobune protiv Prokletstva Krvi koja ih je stvorila.

Kad je Alanerion prvi put položio dlan na lice Anarol, kao da je Vrijeme usporilo, nije to bila Magija - cijela Gustošuma naglo se smirila i utihnula. Obrazi Anarol bili su hladni kao mjesečeva svjetlost, ali pod dodirom Alaneriona su se ozarili.

Pogled Alanaeriona susreo se s pogledom Anarol, njegov pogled koji je uvijek bježao od vlastite sjene, kao da je sada odjednom našao mir u njezinom pogledu ... u njezinim očima koje su sjajile od straha da njegov pogled ne ugasne.

Anarol nije govorila, ali njezine usne milovale su čelo i obraze Alaneriona, dok su zagrljeni ležali ispod Zvjezdoneba - kao da im samo Ninebo daruje mir i samoću! Njegove ruke nisu grabile, kao da su strpljivo čekale, polako je dodirivao njezinu kožu kao da dodiruje nešto sveto, staro, vrijedno i krhko ... a ipak! Moćno je to Nešto što probudilo je Srce Anarol koja se godinama borila kako ne bi osjećala.

Anarol je grizla Alaneriona, ali ne radi hranjenja, činila je to s nježnošću kakvu Krv još nije zapamtila. Bili su to ugrizi Prisnosti - kao da njezina Duša grli Dušu njegovu: Evo me, moji su očnjaci u tebi, ali ne bojim se više! Alanerion je nije odbijao ugrize Anarol, nije ju odgurnuo od sebe ... dopustio je da hladnoća njezinih ugriza prođe kroz njegove vene.

Nije to bila vatrena ljubav, nije izgarala - bila je to tiha ljubav poput snijega što nečujno pada na ranu. Ljubav Alaneriona i Anarol rodila se kao Zora nakon stoljeća Tame. U toj ljubavi bio je spoj Svjetla i Tame, Smrti i Života - kao da se rađalo nešto što do sada nije bilo zabilježeno:

Nježnost koja ne traži Oprost, ne traži Obećanje Vječnosti - traži samo Sada! Samo ovaj trenutak, ovaj drhtaj, ovu nježnost, ovu nazočnost ... Ljubav ne mora biti gromoglasna kako bi promijenila Svijet, dosta je samo ljubav koja je Tiha i Istinita ...