Tijekom krvave bitke u kojoj su se pojavile Noćne Ratnice, kombinirke za koje se smatralo da su izumrle u Šapatu Noći, bića čija krv pamti zvjerstvo, ali i zavodljivost ... Panere - magijski začete od Gladokrva i Žedokrvke. Dakle, bilo je to onda kada se crnilo zemlje spojilo sa olovnim sivilom neba.

U paklenom krajobrazu Cintera (athu. Cinter je davno prije propala Kamarila - zajednica Krvopija) Svjetlonoše su čvrsto držale svoje pozicije, borili su se hrabro protiv sve žešćih naleta hordi mračnih stvorenja s Istočnih Granica Alanarie.

Istočne Granice Alanarie, točnije Cinter, obrasle su gustim Sjenošumama. U obliku ruke, koja je kao omotana oko ramena Sredogorja, gotovo cijela pokrajina je obitavalište Zvjerobića koja nastanjuju zlokobne Šume Sjena. Cinter je zaslužio svoje ime, jer je to najmračnija od šuma Nochalana, a njezino je drevno drveće sraslo tako blizu da su im se grane gotovo ispreplele poput čvrsto stisnutih prstiju. Cinter je oduvijek bio na glasu kao opasno mjesto, dom kombinira divljih Zvjerobića.

Oklopi Svjetlonoša sjajili su sada već sivilom, jer oni su bili jedina svjetlost tog mračnog i tamnog krajobraza, njihovi Oštrosijeci kao da su pjevali sijekući teški zrak koji je podsjećao na željezni zadah guste krvi. Kada su iz gustog šipražja tuja provalili divlji Kožoblici nazvani Jaropsi.

Sad sam gotovo siguran, da se vi koji ovo čitate, više ne sjećate što su to Jaropsi: evo onda malo pomoći. U Athumanunhovom Demonskom Sveznazbiru, točnije u poglavlju Zvjerozbir, postoji i posebno poglavlje o Demonima čiji su likoblici zvjerski. Dakle, tu doista ima svega: Paklopasa, Demondlaka, Vukošaka, Likovuka, Vuktaura, Jaropasa ...

Jaropas je kombinir jarca-ovna-psa, odnosno ima noge ovna, glavu psa i rogove jarca, Vukošak pak je kombinir vuka i šakala ... ili možda Likovuk – čitajte pozorno Lisica kao Vuk!

Svjetlonoše se brzo preslože i dočekaju nalet Jaropasa. Jaropsi su izopaćena i divlja bića, mesožderi Noći, visoke nakaze sa zubima poput bodeža, njihovo zavijanje ledi Srce i Dušu, a kandže mogu rastrgati štitobrane, no, ne i Blagoslovljene štitobrane Svjetlonoša - svaki dodir s oružjem i oklopom Svjetlonoša za Jaropsa znači paklenu opekotinu.

Međutim, Jaropsi su Stvorenja iskonske zlobe, Demoni su to rođeni iz nagomilanih grijeha i strasti smrtnih rasa, a oblik i volju su im dali Mračni Bogovi Kaosa. Obloženi okrutnom zlobom svojih kreatora, neće se smiriti sve dok sama stvarnost ne bude raskomadana i svaka Duša prožderana.

Jaropsi navaljuju, kuljaju (athu. navaljuju) u sve većim valovima, Svjetlonoše sve teže odolijevaju ... bojni red Svjetlonoša je pred kolapsom, još jedino Kavaliri oko Alantaela stoje nepomaknuto i svaki nalet lome žestoko. Tada pak iznenada iz pepeljaste izmaglice počnu se pojavljivati Hladnooke - zlokobno gracioznim pokretima, ogrnute krvavo-crvenim ogrtačima predvođene vrebačicom Nidaelom (athu. vrebačica je ravna lovkinji Noći), ulijeću između redova Jaropasa.

Zubi sijevaju, kandže paraju, a Hladnooke su izuzetno brze, neuhvatljive - gotovo poeziji u kretanju nalikuju njihovi pokreti. Svjetlonoše su na trenutak zbunjeni ovom iznenadnom pomoći, ali su je ipak prihvatili. Krvopije su stale uz Svjetlonoše, a Nidaela je stala uz Alantaela.

Lice i usne Nidaele zamrljane su krvlju, bijeli oštri očnjaci prijeteći - savršenstvo privlačnosti ... Nidaela priđe graciozno Alantaelu blizu, opasno blizu: Ti, koji nosiš Svjetlo u grudima ... kakav bi tek Sjaj imamo kad bih ti ja dala Tamu! Položila je svoju hladnu, ali mekano nježnu ruku na lice Alantaela, njezine usne već su bile jako blizu njegovom vratu.

Bio je to pokušaj zavođenja koji je očigledno uspio, ali ubrzo je razotkriven: Nidaela otvori usta i pojave se očnjaci koji zabljesnu. Pokušala ga je ugristi, ali ne da bi se hranila, već da bi ga podčinila sebi - vezala ga za sebe Tamom. No, u tom trenutku u njenim očnjacima zaplete se crvena kosa koja pleše na povjetarcu kao vjetar. Nidaela otvori oči i njezin se pogled susretne s očima što sjaje plavom svjetlošću magije:

Polako Sestro u Tami, nećeš ga imati, Nidaela! On je izabrao Svjetlo - i mene! Trifekt ledene munje zabljesne snažno i odbaci Nidaelu unatrag. Zrak se ispunio tisućama iskri, tlo se zatrese, a Divana raširenih ruku, spremna na sve, stajala je između zbunjenog Alantaela i Nidaele: Što ćemo nas dvije Sestro u Tami!? Nidaela se pridigne uz osmijeh: Ako je tvoj, neka onda tako bude, Sestro u Tami!