Društveno uređenje, odnosno, organizacija društva i države Amazonki varira u zavisnosti od prostora na kojem žive. Amazonke o kojima Athumanunh piše žive oko rijeke Termodont te se kod njih najčešće spominje carstvo, društvo s centraliziranim uređenjem i caricom na čelu, ili kraljevstvo sa kraljicom.
Carstvo ili kraljevstvo ima jaku i dobro organiziranu vojsku u kojoj su ratnice odane vladarki. Kod Amazonki postoje neke vrste ministarstva, sudstva i na čelu su, naravno, žene. Vlast se stječe nasljeđem, odnosno, prelazi s majke na kćerku, ili amazonskom selekcijom (ako vladarica, dostojanstvenica nije rodila kćer – po Athumanunhu):
biranjem najljepše, najjače, najvještije žene iz društva. Amazonke žive u dobro utvrđenim i branjenim gradovima u koje muškarci ne smiju ulaziti, osim robova koji im služe. Amazonke su sve, bez obzira na dužnost koju obnašaju, ravnopravne i iste, osim vladarke, koju sve Amazonke obožavaju, služe joj i štite je.
Sve Amazonke rade sve poslove i sve Amazonke u slučaju potrebe moraju poći u rat. Djelatnosti kojima su se Amazonke uglavnom bavile bile su: ratovanje, lov i ribolov, zemljoradnja te razni drugi obrti poput: izrađivanja oružja, predmeta i odjeće od kože, čamaca i dr. Njihova zemlja je vrlo bogata zlatom i biserima koje Amazonke izvoze u druge zemlje i trguju sa susjednim narodima.
U većini ratova koje su vodile najčešće su pobjeđivale, no, teške poraze nanosili su im Grci (Heraklo, Ahilej, Tezej, Belerofont …), teške poraze trpjele su pod gradom Tebom i pod Trojom, a sve će to na kraju dovesti do propasti njihove države i njihovo stapanje sa Skitima (može biti po Athumanunhu).
Seksualnost Amazonki i njihov seksualni život bio je prilično ograničen, a Athumanunh će napisati i frustrirajući za te mlade djevojke. Naime, ukoliko su živjele sa muškarcima, obvezatno su morale čuvati svoje djevičanstvo sve ono vrijeme dok su bile obvezatne službovati u vojsci. Postojali su strogi nadzori i sudovi, a kazne su bile drastične.
Najmlađe ratnice živjele su u strogim vojničkim taborima, bez muškaraca i lišene svih strasti, pa su one i bile najagresivnije, svirepe, a kasnije postajale i nezasitne u potrebama za seksom. Kada bi došlo vrijeme za produženje vrste strogo su se morala poštivati pravila. Naime, muškarci su dolazili jednom godišnje (najvjerojatnije u proljeće, ili možda ljeto – po Athumanunhu), i ostajali bi neko određeno vrijeme (2 do 3 mjeseca, možda 30 do 40 dana – po Athumanunhu), dostatno da svaka Amazonka žena začne, a muškarci bi tada opet odlazili i vraćali bi se tek slijedeće godine.
Uloga muškaraca u Amazonskom društvu je sporedna, oni su u potpunosti u podređenom položaju, nemaju nikakvu vlast ni prava, jer je sve to u rukama žena i muškarci su, ako ih uopće ima, često u ulozi robova. Njihovi poslovi su čuvanje djece, održavanje kuće i uopće poslovi koji se danas smatraju 'ženskim poslovima'. U nekim pričama muškarci zapravo imaju ulogu muževa, ali opet u podređenom položaju.
Njihova glavna zadaća i namjena je, zapravo, omogućavanje produžavanja vrste. Djeca koja se rađaju odmah se selektiraju. Samo djevojčice odgajaju se kao ratnice i samo njih se uči svim vještinama koje su im neophodne i potrebite. Dječake koji se rode uglavnom šalju očevima kod kojih ostaju do kraja života, a djevojčice također do njihove šeste godine odgajaju i podižu očevi, a potom djevojčice odvode i smještaju u posebne vojničke tabore gdje daljnju brigu o njima i njihovom odgoju preuzimaju žene posebno određene za to.
Život amazonskih djevojčica morao je biti i bio je doista surov i težak. Ta krhka i nježna stvorenja morala su odmalena trpjeti teškoće i svu surovost vojničkog života i ratovanja te nisu smjele odrastati u sredini u kojoj bi se navikle na raskoš i lagodan život. Njihova glavna uloga je bila uloga ratnice i tako su morale živjeti.
Susjedi, koji su najčešće bili plemena ili slabo organizirane države (sa izuzetkom Grka – po Athumanunhu) Amazonke su uglavnom mrzili i plašili ih se istodobno. Uvijek su bili u sukobima i ratovali su s njima.
Na kraju Athumanunh će još nešto napisati kao svoj zaključak: Amazonka je bila ženski ekvivalent grčkom idealnom tipu ratnika atlete, koji je, umjesto božanske, odražavao čisti ljudski ideal ženske ljepote i snage. U drevnoj grčkoj mitologiji, osim Amazonki, jedino su velike božice Atena, Artemida i Afrodita nosile i rabile te bile prikazivane s oružjem.