Naime, mladi Skiti predložili su svojim mladim ženama Amazonkama da poruše tabor i da odu živjeti u gradove odakle oni potječu, tamo gdje su njihovi roditelji. No, Amazonke im ovako ogovore:

'Mi ne možemo živjeti s vašim ženama, jer one su naviknute na jedne običaje, a mi volimo i želimo zadržati naše stare običaje. Mi volimo gađati strijelama, bacati koplja, jahati konje, a ne znamo raditi poslove koje obavljaju vaše žene. Mi ne želimo raditi takve poslove, ne želimo sjediti na kolima i nikuda ne ići.

Mi želimo s vama ići u lov i slobodno jahati konje kroz ravnice. Mi se, dakle, s njima nećemo nikada moći slagati, a ako su vaše namjere s nama istinske i časne vi se vratite k svojim roditeljima, uzmite nasljedstvo koje vam pripada i dođite k nama i živimo zajedno po našim običajima. Skitski mladići doista su voljeli svoje, ratoborne i pomalo čudnih prohtjeva, žene te učine tako kako su one od njih i zatražile.

Međutim, Amazonke su postavile još jedan uvjet, a taj je bio da se isele iz Skitske zemlje i pronađu vlastiti kraj u kojem će živjeti. Skitski mladići su i na to pristali, pa su tako krenuli na put preko rijeke Tanaisa (danas rijeka Don) i jahali tri dana na sjever.

Tu su se konačno zaustavili i tu još i danas žive potomci mitskog plemena Sauromata. Njihove žene oduvijek su pratile svoje muževe na konjima u lov, a ponekad bi lovile i same, oduvijek su se oblačile kao i njihovi muškarci i nerijetko bi polazile s njima u rat. Potomci Sauromata još i danas govore iskrivljenim skitskim jezikom, jer mitske Amazonke nikada nisu pravilno naučile jezik svojih muževa koji su ih naprosto obožavali i pristajali na sve njihove uvjete.

Sutra pak vam Athumanunh napiše nešto o naravi, ponašanju, izgledu, društvenom uređenju, seksualnim potrebama, o odnosima prema svojim muškarcima i djeci, Amazonki koje su živjele u Kapadokiji pored rijeke Termodonta, dakle o iskonskim Amazonkama odakle su i potjecale Amazonke koje su 'zavrtjele' glave skitskim mladićima.