Ovdje sam stavio moderno poimanje svemira i teoriju o nastanku svemira a zatim sa jednog bloga (preporučam svima da ga posjete dolje piše ime) Vedsku kosmologiju... Naravno da to nije sve ni od moderne znanosti,nit od veda al je to jedna usporedba. Dok u našoj modernoj znanosti imamo teorije i teorije uglavnom se govori možebitnom ovom ili onom imamo promatranje planeta i skupljnje prašine sa mjeseca.Ljepe su slike sa Hable teleskopa što je samo dio mali dio svemira,dok se sa teleskopom može vidjet neznam primjer10000 svjetlosnih godina a svemir je veći i za znastvenike nedokučiv... Pa se ja pitam kako je jedna kultura prije 5 000 godina mogla znat za sve te planete,nabrajat galaksije,znat o atomu i sl. Čini mi se da današnja znanost priznaje znanja od srednjeg vijeka na ovamo... To je usvim ljudskim djelatnostima od medicine(kako su oni tako primitivni mogli znat ljudko tijelo npr. akumpuktura,ayurveda) psihologiju čovjeka i njegovo ponašanje. Mislim da bi ljudski rod trebao promjeniz učenje povijesti i da su korjrni postojanja i znanja puno dublji od srednjeg vijeka ili Rima i Grčke... Samo je jedan mogao dat to znanje...zna se
SVEMIR SE RODIO U CRNOJ RUPI
Nova teorija o nastanku svemira govori o tome da je cijeli svemir nastao u eksploziji koja se dogodila u crnoj rupi. To je matematički uvjerljivi uzorak koji je izrađen iz standardnog uzorka Velikog praska. Po standardnom modelu svemir je nastao prije 13,7 milijardi godina. Veliki prasak nije toliko opisan kao velika eksplozija, već kao brzo izlaženje materije iz točke polazišta koja ima skoro beskonačnu gustoću. Naravno, to je teorija, jedna od nekoliko koje opisuju ekspanziju svemira. Velik prasak je već prije bio uspoređivan s crnim rupom, zbog toga što je silna materija u crnoj rupi, poput beskonačne gustoće koja je predvodila Veliki prasak.
Oba fenomana su jednostrana. Po standardnom modelu, Veliki prasak je stvarna eksplozija, a kup valnih snopova i danas se šire po beskonačnom svemiru. U ovoj teoriji znanstvenici su opisali i bijelu rupu, teoretski, suprotnost od crne rupe, odnosno rupa iz koje materija izlazi, a ne ulazi u rupu, kao što je to slučaj kod crne rupe. O bijeloj se rupi također prije govorilo, ali samo kao o jednoj matematičkoj znatiželji. Za sada ne postoje dokazi za postojanje tzv. anti-crne rupe, dok za postojanje crne rupe postoje solidni dokazi. Na kraju, svemir je nastao nešto slično kao eksplozija zvijezde, zvana supernova, samo na golemo velikoj sceni. Znanstvenici su u novoj teoriji zadovoljili i Einsteinovu jednadžbu sveopće poznate teorije relativnosti, koja je bila početak teorije o Velikom prasku.
Nitko ipak ne zna od kuda je originalno došla materija koju mi vidimo danas, nit što je bilo prije Velikog praska. Zapravo je to bit cijele kozmologije, koju mi možda nikada nećemo odgonetnuti, jer nitko nije vidio vrijeme i svemir u njegovom nastajanju. Ipak, nova teorija kaže da je posrijedi prirodna čudnovata ljepota povezanosti između mase koja nestaje u jednostranosti crne rupe i mase koja izlazi iz jednostranosti bijele rupe.
Kvazari su objekti koji se astronomima pričinjavaju kao zvijezde (točke na fotografskoj ploči), ali su zapravo galaksije. Ime kvazar dolazi od engleskog "QUASi-stellAR object - QUASAR" - "objekt-kao-zvijezda".
Ove galaksije izgledaju kao zvijezde zbog izuzetnog sjaja njihovih jezgara koje potpuno zasjenjuju ostatak galaksije. Kvazari predstavljaju najsjajnije poznate astronomske objekte i zbog toga se vjeruje da je "pogonski stroj" koji omogućuje takav sjaj crna rupa u središtu jezgre. (Upadanje materije u crnu-rupu je proces s mnogo većom energetskom učinkovitošću od, recimo, nuklearne fuzije.)
Obzirom da su toliko sjajni, kvazari predstavljaju najudaljenije vidljive objekte u svemiru. Uzmemo li u obzir vrijeme koje je potrebno njihovoj svjetlosti da doputuje do nas, gledajući najudaljenije kvazare vidimo svemir koji je star samo deset posto svoje sadašnje starosti.
Pulsari su pak snažno magnetizirane neutronske zvijezde, nastale kao ostaci eksplozija supernovih. To su maleni kompaktni objekti, nešto teži od Sunca, ali promjera svega dvadesetak kilometara koji izuzetno brzo rotiraju oko svoje osi. Tipični periodi rotacije su između jedne milisekunde i nekoliko sekundi.
Ovakva brzina rotacije u kombinaciji s ekstremno snažnim magnetskim poljem (10 milijardi puta jačim od magnetskog polja Zemlje) dovodi do stvaranja snopa elektromagnetskog značenja koji, poput rotirajućeg reflektorskog snopa, "prebrisuje" svemirski prostor.
Kako taj snop u pravilnim vremenskim razmacima prelazi preko Zemlje radio-teleskopi bilježe signal s pravilno razmaknutim impulsima (tako su pulsari otkriveni i otud im i ime). Daljnje informacije o pulsarima mogu se (na engleskom) naći na WWW stranicama Kraljevskog opservatorija u Greenwichu.
Srodne teme: — Zvijezde —
Vedski kosmos & vedska kultura
Dobrodošli na moj blog (ovo je samo dio ima toga ... nemože sve stat)
29.04.2008. UVODNO PROUCAVANJE VEDSKE ASTRONOMIJE I KOSMOLOGIJE
ASTRONOMSKE SIDDHANTE – ASTRONOMSKI SPISI
Za razumijevanje vedske kosmologije kao visedimenzionalnog opisa stvarnosti, potrebno je osloboditi se krutog okvira Kartezijeve i Euklidove trodimenzionalne geometrije, koja stvara temelje savremenog naucnog pogleda na svijet.
Potrebno je i imati karmicke predispozicije za razumijevanje nekih suptilnih znacajki o nastanku svemira. Kljucna ideja u vedskoj literaturi je da je svemir visedimenzionalan, te ne moze biti predstavljen unutar trodimenzionalnog prostora..
U raspravi o vedskoj kosmologiji, neizostavno se moramo prihvatiti tumacenja tekstova Srimad Bhagavatama i druge vedske literature. To je neizbjezno, posto je cak i literarno tumacenje temeljeno na osnovnim pretpostavkama citaoca – pretpostavkama koje se mogu razlikovati od onih koje je dao autor teksta.i koje citaoc moze uvazavati bez da ih je svjestan. Kod stvaranja takvih tumacenja treba ustrajati na vedskom pravilu:
„Originalna svrha teksta se mora odrzati. Nikakvo nejasno tumacenje se ne smije izvuci, ali se ipak treba predstaviti na zanimljiv nacin za sto bolje shvatanje od strane publike“.
To se zove realizacija. Moramo prihvatiti radnu pretpostavku da iako ove izjave mogu biti teske za shvatanje one ipak predstavljaju shvatljiv i stvaran opis svemira.
Kosmologija astronomskih siddhanti je prilicno slicna tradicionalnoj zapadnoj kosmologiji, mozemo poceti raspravu o vedskoj astronomiji, ukratko opisujuci znacaj tih radova i njihov status u vedskoj tradiciji. U brojnim objasnjenjima Sri Caitanya Caritamrite – postdiplomskog studija Srimad Bhagavatama, govori se o dva osnovna rada ove skole astronomije:
<!--[if !supportLists]-->· <!--[endif]-->SURYA - SIDDHANTA
<!--[if !supportLists]-->· <!--[endif]-->SIDDHANTA – SHIROMANI
Najvaznija od ovih preporuka je to sto su ovi proracuni dati u autenticnoj astronomskoj knjizi poznatoj kao Surya-siddhanta. Radove poput Surya-siddhante prosirili su u ljudsko drustvo deve-polubogovi i veliki mudraci. To je drevni rad na sanskritu, kojeg je prema samom tekstu izgovorio sam polubog Sunca Suryadev slavnom asuri Mayi Danavi na kraju posljedne Satya-yuge. Na Bengali ju je preveo sam Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura Goswami Maharaj, priznati acarya i duhovni ucitelj u vaisnavskoj vedskoj tradiciji. On je bio odlikovan titulom Siddhanta Sarasvati za pisanje Surya-siddhante, a imenovanje Goswami Maharaja mu je dodijeljeno kada je prihvatio odvojeni red zivota sannyasu. Pored toga sto je bio vaisnavski acarya i duhovni ucitelj, Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Goswami je bio i doista poznati strucnjak za vedsku astronomiju i astrologiju.Za vrijeme njegovog aktivnog propovijedanja kao vodje Gaudiya Matha-vrlo poznate duhovne udruge u Indiji, je prestao izdavati radove posvecene izricito astronomiji i astrologiji. No ipak, kao sto cemo i kasnije vidjeti, on citira Surya-Siddhantu i Siddhanta-Shiromani nekoliko puta u svojoj Anubhasyi, komentaru na Sri Caitanya Caritamritu.
Ocito je da su u posljednim stoljecima Surya-siddhanta i drugi slicni radovi odigrali vrlo vaznu ulogu u indijskoj kulturi. Oni su redovno bili koristeni za pravljenje kalendara i astroloskih proracuna.. U Srimad Bhagavatamu je spomenuto kako su se u vedsko vrijeme prije vise od 5.000 godina, takodjer redovno izradjivala slozena astroloska i kalendarska racunanja. Zato se sa razlogom predpostavlja da su u to vrijeme kao i u savremenom dobu morali za to postojati slicni ili isti sistemi astronomskih racunanja. Iako nista ne znamo o nacinima racunanja prije Kali-yuge, sadasnjeg doba, oni su morali imati barem jednaki vidokrug i red sofistikacije kao metode koje su predstavljene u Surya-siddhanti, inace ne bi mogli imati usporedive rezultate. U trenutno pristupacnoj vedskoj literaturi su takve racunske metode predstavljene samo u astronomskim siddhantama i Jyotisha shastrama. Itihase i Purane, ukljucujuci i Srimad Bhagavatam, ne sadrze pravila za astronomsko racunanje. A Vede sadrze samo spis pod imenom Vedanga-Jyotish koja je Jyotisha shastra, ali je vrlo sazeta. Kratak sazetak tema pokrivenih u Surya-Siddhanti:
1. Proracun tacnih i netacnih polozaja planeta na nebu
2. Odredjene duzine i sirine mjesnih nebeskih koordinata
3. Predvidjanje potpunih i djelomicnih eklipsi, pomracenja, Sunca i Mjeseca.
4. Predvidjanje konjunkcija planeta sa zvijezdama i drugim planetama
5. Racunanje vremena izlaska i zalaska planeta i zvijezda
6. Racunanje Mjesecevih faza
7. Racunanje raznih bitnih astroloskih kombinacija planeta
8. Rasprava o kosmologiji
9. Rasprava astronomskih instrumenata
10. Rasprava o vrstama vremena.
Vedska kosmologija
„Na pocetku Brahminog dana sva ziva bica se manifestuju iz neispoljenog stanja i kada padne Brahmina noc ponovo se stapaju sa neispoljenim“. (Bhagavad Gita 8.18)
Jedno od temeljnih nacela vedske kosmologije je postojanje dvojne stvarnosti – materijalne i nematerijalne. Kao i u nekim drugim tradicijama kontinuirani ciklicni ples stvaranja i unistavanja, koji obuhvaca citav kosmos je osnova sveg postojanja i svih prirodnih fenomena.
U svetom gradu Mayapuru u Indiji, u toku je izgradnja vedskog planetarija, koji ce moci prikazati svim ljudima svijeta u 3D izgled kompletne kreacije, znaci i materijalnog svijeta sa nebrojenim brahmanandama ili kuglama univerzuma koji zapremaju red velicine oko ¼ sveukupne Bozije kreacije, zatim takodjer bezgranicni prostor zvani brahmayoti – koji je izmedju materijalnih univerzuma i duhovnog carstva kao i samo duhovno carstvo, nebrojene Vaikuntha planete, duhovne planete od kojih je svaka mnogo puta veca nego najveci materijalni univerzum te Vrhovna planeta sva tri svijeta Goloka koja je oblikovana u obliku lotosovog cvijeta, na kojoj prebiva zajedno sa svojim pratiocima super inteligentni konstruktor kosmosa, Sri Krishna. Radi naseg lakseg poimanja, duhovno nebo zaprema red velicine oko ¾ sveukupne Bozije kreacije. Na sami planetarij cemo se vratiti jos detaljnije u nekoj od slijedecih sekvenci u blogeru.
„Po ljudskom proracunu, Brahmin dan traje hiljadu milenija a toliko traje i njegova noc“.
SMISAO: Trajanje materijalnog univerzuma je ograniceno i manifestuje se u ciklusima koji se nazivaju kalpe. Kalpa je jedan Brahmin dan koji se sastoji od hiljadu ciklusa cetiri yuge ili doba po imenu Satya, Treta, Dvapara i Kali. U Satya yugi vlada vrlina, mudrost i religija i nema neznanja i poroka. Ta yuga traje 1.728.000 godina. U Treta yugi se pojavljuje porok i ona traje 1.296.000 godina. U Dvapara yugi vrlina i religija sve vise nestaju, a porok se povecava. Ta yuga traje 864.000 godina. Na kraju u Kali yugi, koja je pocela 3.102 u februaru BC – dakle prije Krista i traje vec nekih 5.110 godina, preovladavaju sukobi, neznanje, bezboznost i porok, a prava vrlina gotovo da i ne postoji. Ova yuga traje 432.000 godina. U Kali yugi porok se do te mjere povecava da se na kraju yuge sam Svevisnji Gospodin pojavljuje kao Kalki Avatara na bijelom konju, ubija demone, spasava svoje bhakte i zapocinje novu Satya yugu. Proces se potom ponavlja. U jednom Brahminom danu, ove cetiri yuge se smjene hiljadu puta, a isti broj yuga predstavlja jednu njegovu noc. Brahma zivi stotinu takvih „godina“ i onda umire. Po zemaljskom proracunu, tih „stotinu godina“ iznosi 311 triliona 40 milijardi zemaljskih godina. Po tom proracunu, Brahmin zivot izgleda fantastican i beskrajan, ali sa gledista vjecnosti, kratak je poput bljeska munje. U Uzrocnom okeanu ima bezbroj Brahma koji se pojavljuju i nestaju poput mjehurica pjene u Atlanaskom okeanu. Brahma i njegova kreacija su dio materijalnog univerzuma i stoga se stalno pojavljuju i nestaju.
U materijalnom univerzumu cak ni Brahma nije oslobodjen procesa radjanja, Umiranja, starosti i bolesti. Medjutim Brahma neposredno sluzi Svevisnjeg Gospodina upravljajuci ovim univerzumom i zato odmah dostize oslobodjenje. Veoma napredni sannyasiji bivaju uzdignuti na Brahminu planetu Brahmaloku, najvisu planetu u materijalnom univerzumu, koja nadzivljava sve rajske planete u gornjem sloju planetarnog sistema, ali po zakonu prirode nakon odredjenog vremena Brahma i svi stanovnici Brahmaloke podlijezu smrti. (Bhagavad Gita 8.17)
KOMENTAR: u nasem univerzumu postoji po vertikali 14 planetarnih sustava od koji je planeta Zemlja negdje na sredini, na sedmom. Iznad nas su i vec pomenute rajske planete te zatim vise planete i na kraju Brahmaloka – Brahmina planeta. Ispod zemaljskog planetarnog sustava smjesteno je sedam podzemnih podrucja koja nose imena: Atala, Vitala, Sutala, Talatala, Mahatala, Rasatala i Patala. Do njih ne dopire sunceva svjetlost i nastanjena su prvenstveno demonskim zivim bicima. Kako bi se doslo do prvog od ovih podrucja, osoba mora ici 80.000 milja prema dolje i to podzemnim tunelima. Na dubini od 80.000 milja nalazi se preostalih 6 podzemnih svjetova na kojima je u potpunosti razvijena podzemna civilizacija.
Na 4 razini, gledano od gore prema dole zivi magicni arhitekt Maya Danava koji je dizajnirao mnoge izvanredno ukrasene gradove u kojima obitavaju materijalisticke osobe. Izgleda su po Mayi Danavi americki indijanci Maye dobili ime a njega su smatrali za bozansku osobu posto im je dolazio u posjete u svemirskim brodovima koji nisu bili zemaljskog porijekla.
Ispod podzemnih svjetova nalaze se 28 paklenih planetarnih sustava. Polubog pravde Yamaraja, sudi nepostenim ljudskim bicima nakon njihove smrti i potom ih salje na jednu od ovih planeta. Tamo grijesne duse ispastaju sukladno svojim grijesima.
Zemaljski i podzemni planetarni sustavi pocivaju na jednoj od glava gigantske bozanske zmije Ananta Sese. Sesu pridrzava divovska transcendentalna kornjaca Kurma. A Kurma obitava u Uzrocnom okeanu koji ispunjava polovinu svemira.
Objavio/la SonaGaurangaDas u 12:44, 0 komentar(a), print, #
bglavac
edin.kecanovic
