Svakodnevno se događaju nasilja nad slabijom i povučenijom djecom. Napadi su toliko okrutni da normalan čovjek to ne može shvatiti. Još je gore kad vidimo da se tu okupi grupa djece koja još i navijaju i snimaju događaj koji umjesto da u njima izazove suosjećanje i potrebu za pomoći kod njih izaziva euforiju koja bi mogla naprosto ubiti. Hrane se tuđom nesrećom i ne pada im na pamet pomoći. O čemu se tu radi u što se to pretvaraju ta djeca. Tko je propustio odraditi svoju zadaću na odgoju te djece?

Učestalo vršnjačko nasilje stvara kod žrtve strah, tugu, nesigurnost, usamljenost i bespomoćnost. Škola za dijete i mladu osobu postaje nesigurno mjesto u kojem može očekivati samo poniženja. Zlostavljana djeca boje se to priznati roditeljima te potražiti bilo koju pomoć. Boje se osvete nasilnika i smatraju da ako potraže pomoć samo pogoršati situaciju. Roditelji kad saznaju za to također pate i vrlo često ne mogu se izboriti za pravdu i pomoći djetetu je je zlostavljač tu i dalje zajedno sa svojim sljedbenicima. Jedinu mogućnost tada roditelji nalaze u tome da dijete promijeni školu. Što se time dobiva ne znamo jer u svakoj školi postoje takva djeca koja se hrane tuđom patnjom.   Nasilje nad djecom i mladima ima dalekosežne posljedice koje utječu na zdravlje i budućnost zlostavljane djece.

Škole su izgubile odgojnu ulogu, nekada su imale edukacije u smislu vršnjačke pomoći. Te su edukacije pozitivno djelovale na mlade koji su to prihvatili kao osobnu zadaću da posreduju u konfliktnim situacijama savjetima i tako pomažu primiriti i razriješiti konflikt. Moramo također naglasiti da je roditelj svakako prvi model ponašanja koje dijete usvaja. Roditelji bi trebali kontrolirati sebe, svoju ljutnju, bijes, razgovarati s djecom o emocijama ali i emocije pokazivati. Ponekad se i roditelj treba izvinuti djetetu te izgraditi međusobno povjerenje. Djeci je prije svega potrebna ljubav. Dijete koje roditelj svaki puta kad dođe iz škole zagrli i poljubi je drugačije od djece koja su dočekana hladno ili ih nitko ni ne dočeka. Od ljubavi sve počinje to su mnogi zaboravili.

Nasilje najčešće rade djeca koja su i sama žrtve obiteljskog nasilja ili se u obitelji tolerira takav vid ponašanja. Roditelji koji su bez topline i suosjećanja ili nisu u stanju postavljati granice djetetu odgovorni su za nasilno ponašanje djeteta. Djeca koja bez kontrole gledaju što žele ili su na mobilnim uređajima satima bez kontrole postaju programirana i nesvjesna svog ponašanja.

Dragi naši čitatelji bilo bi nam drago da se uključite u ovu temu sa svojim iskustvima i tako donesete svjetlo u ovu tamu jer tako možemo pomoći drugima koji možda upravo sada prolaze neka bolna iskustva. Vaš trud i dobru volju ćemo kao i uvijek nagraditi.

Vaš magicus!