PROČITANO

1831

PUTA

OD 14.01.2018.

I djeca čine dobra djela

Borbu protiv vršnjačkog nasilja možemo usporediti s kamenom koji teškom mukom doguramo na brdo, a potreban je jedan krivi potez da se otkotrlja nazad, odnosno da se nasilje opet razbukta

ŠIBENSKI SUSRET MREŽE ŠKOLA BEZ NASILJA

I djeca čine dobra djela

Napisala i snimila Ingrid ŠANDOROV

U Šibeniku je prošli tjedan UNICEF organizirao drugi susret pod nazivom »Mreže škola bez nasilja«, projekt stasao iz akcije »Stop nasilju među djecom«. Više od 440 predstavnika 121 škole iz cijele Hrvatske okupilo se da bi nastavilo borbu protiv nasilja među djecom. Proteklih pet godina u 39 škola koje imaju titulu škola bez nasilja vršnjačko zlostavljanje je prepolovljeno.
Mreža danas broji 133 škole koje nose ovaj naziv. Od početnog istraživanja o razmjeru vršnjačkog nasilja iz 2003. godine do danas pokazalo se da su škole koje aktivno provode UNICEF-ov program prevencije nasilja prepolovile vršnjačko zlostavljanje. Uz smanjenje nasilja, o kojem svjedoče učenici i roditelji, učitelji su izjavili da se osjećaju puno kompetentniji i educiraniji. Na radost prisutne djece otvorenju skupa nazočio je i Slaven Bilić, ovdje u ulozi ambasadora dobre volje izrazivši zadovoljstvo što su škole uspjele prepoloviti nasilje i upozorivši na opasnosti elektroničkog nasilja.
Tanja Radočaj, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, naglasila je da dok svakodnevno slušamo o tome kako nasilje u našoj zemlji eskalira, znamo da se ono može smanjivati i sprečavati. No, to je ozbiljan posao koji zahtijeva dobru volju i puno truda - i djece i odraslih. Borbu protiv vršnjačkog nasilja možemo usporediti s kamenom koji teškom mukom doguramo na brdo, a potreban je jedan krivi potez da se otkotrlja nazad, odnosno da se nasilje opet razbukta. Na skupu je predstavljena i internetska stranica Mreže www.skolebeznasilja.unicef.hr. Zanimljivo je da su za provedbu projekta u proteklih pet godina građani dali čak 48 posto sredstava.

Što je to vršnjačka pomoć

Jedna od radionica za djecu bila je posvećena vršnjačkoj podršci - različitim aktivnostima kao što su pružanje podrške u kriznim situacijama, pomoć pri učenju, razrješavanje sukoba, savjetovanje… Evo što su nam o provođenju i važnosti vršnjačke pomoći u školi kazala djeca sudionici skupa.

Juraj Milošić, VI., OŠ Marija Bistrica: Ja sam razgovarao s djevojčicom koja je hiperaktivna i savjetovao je da se ne obazire na one koji ju zadirkuju. Ovdje sam naučio da se vršnjačka pomoć može provoditi i izvan škole, ali to mogu samo oni koji se osjećaju spremni i znaju to raditi.

Ivana Pristušek, VIII., OŠ Stjepana Radića, Brestovec Orehovički: Otkad se provodi projekt UNICEFA, imamo manje nasilja u školi. Jednom sam pomogla djevojčici iz razreda koja je jako povučena riječima: »Stavite se u njenu situaciju«. Više je ne diraju, to je pomoglo. Naučila sam da pomagači moraju biti hrabre i osjećajne osobe koje razumiju ljude. Razgovarali smo i o suicidu.

Barbara Iveković, VII., OŠ Lijepa naša, Tuhelj: Ja se trudim biti vršnjak pomagač jer vidim da nekoj djeci to puno znači jer se s njima nitko ne želi družiti i izbacuju ih iz društva. Sa svima sam dobra i uvijek kažem: »Čini drugima ono što želiš da oni čine tebi.« Žao mi je što neka djeca prešute neko nasilje nad sobom i drugima, pa im onda ne mogu pomoći.

Barbara Kletuš, VI., OŠ Popovac, Kneževo: Jednom sam u parku pokraj škole reagirala u svađi između dviju djevojčica, pričala sam s obje i one su se pomirile. Volim pomagati drugima, zato sam se uključila u ovu radionicu. Naučila sam tko je vršnjak pomagač i da mora imati osobine kako što su: brižan, iskren, povjerljiv, biti uzor drugima. Jako je važno da škola ima vršnjake pomagače.

Valentina Beljo, VIII., OŠ Monte Zaro, Pula: Nasilje u školi dosta se smanjilo otkad smo uključeni u ovaj projekt. Postali smo svjesniji da nekoga možemo jako povrijediti u malim stvarima. Naučila sam da se tračanje preko interneta može prijaviti policiji. U mom su razredu zezali prijateljicu zbog njenog izgleda i nitko se nije želio družiti s njom pa mi se požalila. Rekla sam joj da se obrati pedagoginji, ali je ona, nažalost, promijenila školu.

Sarah Jelušić, VIII., OŠ Kuršanec, Čakovec: U mojoj je školi organizirana grupa vršnjaka pomagača koja se zove Anđeli pomagači. Imamo kutak nazvan Oaza mira u kojem dežuramo i gdje se nalazi sandučić povjerenja, uz njega i kartice na koje učenici ispišu problem anonimno i ubace u sandučić. Članovi grupe odgovaraju na njih i vješaju ih na panou. Osobno razgovaramo s učenicima koji to žele i to u posebnoj prostoriji. Ovdje sam naučila da su nasilna djeca ona koja su prije bila žrtve, ili koja su zapostavljena, ili ih koju odrasli ignoriraju.