Pred nama je mračni mjesec studeni. Zimsko radno vrijeme krade nam i onaj sumračni popodnevni sat. Ustajemo u mraku, izlazimo na ulicu po mraku, vraćamo se kući u mrklu noć... A svjetlost, zna se, presudna je za stvaranje melatonina, hormona dobrog raspoloženja.
Mjesec kao stvoren za samoubojstvo. Nije ni čudo da nam na pamet padaju mračne stvari, mračne teme. Smrt. Ubojstvo. A još gore od toga - samoubojstvo.
Ultimate crime against life. Samoubojice su neka vrsta prijestupnika. Barem u našem
zapadnjačkom poimanju života. Ne zaslužuju čak ni ukop na posvećenim
grobnim mjestima.
Kao da svom Anđelu smrti poremete vozni red. On ih čeka na određenoj stanici u određeno vrijeme, a oni siđu ranije. Prava su napast za stroge kozmičke zakone. Osuđeni na čekanje u nekom mračnom kutku svemira dok ih se netko ne sjeti i pošalje na recikliranje na planet Zemlju. Ili negdje drugdje gdje treba zakrpati neku karmičku rupu.
Na Magicusu, zaredala ovih dana virtualna samoubojstva.
Ne događaju li se takva samoubojstva svakog dana, a možda i svake sekunde našeg putovanja kroz život? Ne počinimo li ubojstvo svojih nada, očekivanja, stremljenja, zanimanja...svaki put kad odustanemo od nekog puta, ljubavi, prijateljstva, svjetonazora? Pošto su oni dio nas samih, nije li i to samoubojstvo?
Tako polako umiremo prosipajući putem zrnca energije s kojima su nas obdarili naši preci prije nego što smo došli na ovaj svijet.
Velika tema za razmatranje! Možemo govoriti i o višebrojnim ličnostima koje žive u našoj psihi.
U psihologiji Božice govori se, na primjer, o
arhetipovima koji žive u svakoj ženi i traže svoj izraz u stvarnom, materijalnom svijetu.
Kad je žena majka ili vrtlarica, živi svoju Demetru, božicu raslinja i života. Kad je žena tinejdžerka, živi svoju Perzefonu, onu koja leluja između gornjeg svijeta živih i donjeg svijeta mrtvih.
Kad je žena avanturistica koja eksperimentira s istospolnim ljubavima
i novim načinima života u društvu, ona živi svoju Artemidu, božicu Mjeseca i divljine.
Kad je žena u sretnom/nesretnom braku, ona živi Heru, božicu društvenih odnosa, suprugu autoritativnog i prevrtljivog Zeusa.
Kad je žena muza, nadahnuće, senzualna ljubavnica, živi svoju Afroditu, božicu inspiracije i ljubavi.
A kad glavinja unaokolo od posla do posla s aktovkom u ruci, u strogom sivom kostimu, okružena mladim muškarcima u natjecanju za prestižnu karijeru - koju božicu
tada živi?
Atenu, božicu mudrosti i znanja, jedinu od božica grčkog panteona rođenu iz glave svog oca Zeusa. Atena je svaka moderna mlada žena u potrazi za očevim odobravanjem.
Ne navede li svaka žena u svom životu barem nekoliko svojih arhetipova na samoubojstvo?
Kad odustane od karijere, majčinstva, ugleda, braka...Nije li to iskonsko virtualno samoubojstvo per se?
Stoga ne zamjerajmo našim virtualnim samoubojicama! Jedan je njihov dio dao svoje, predao se sljedećem koji želi izroniti na svijet kako bi okusio igru života.
Želimo mu svako dobro u ispunjenju svojih nada.
Pišite, stvarajte, crtajte i pjevajte na ovu temu virtualnog samoubojstva. A mi ćemo pažljivo pregledati vaše uratke te zajedno s
članovima www.magicus.info magazina odabrati one najdojmljivije.
Želimo vam mnogo uspjeha!
Vaše uredništvo
bglavac
edin.kecanovic
