MASKA NA VAŠEM LICU

A može biti i na tuđem. U najširem smislu riječi, a ne samo pokladnom. Prema mišljenju velikog psihologa 20. stoljeća Junga, persona je društveno lice pojedinca kakvo on predstavlja svijetu – „vrsta maske, stvorena s jedne strane da bi osoba ostavila određeni dojam na druge, a s druge da bi skrila svoju istinsku narav“.

 

Dobro je kad personu poduzetnika, na primjer, skinete kod kuće i navučete masku brižnog oca, ali je loše kad se posve poistovjetite samo sa jednim svojim dijelom.

Da biste se lakše prebacivali iz persone u personu, dobro je vježbati;  sudjelujte u karnevalu! (Jeste se ikad priupitali otkud dolazi toliko popularna riječ karneval? Odgovor stiže iz latinskih riječi 'carne vale', što znači 'zbogom meso', tj. mesopust.) Oslobađajuće je naličiti lice, nabaciti odjeću nekog drugog lika na sebe i pod obrazinom izaći u svjetinu.

Zatim nam opišite svoje doživljaje s karnevala i maškara. Pođite od vanjskog izgleda svojih maski. Konkretno. Kako je bilo kad ste se maškarali u predsjednika Republike ili premijerku? Koje ste različite persone navlačili na sebe: ribar, liječnik, astrolog, lovac, seljanka, pekar, mesar ili neki od likova iz mitova, bajki, crtića, SF-filmova…

A onda oslušnite sebe iznutra. Je li vanjska maska ostavila traga na vašu psihu i poimanje svijeta? I kako? Jeste li primijetili kod sebe neke promjene kao jedna od naših čitateljica:

„Kao mlada najčešće sam se prerušavala u vješticu. I osvajala nagrade. A danas se više ne moram prerušavati jer me iz ogledala gleda njezino  lice…Uh, uh, sad sam se sjetila, jednom sam dobila nagradu prerušena u mrkvu. Nadam se da me zato neće pojesti neki zeko!“

Djeluje li maska doista i na našu budućnost? Govori li kroz nju neki zatomljeni arhetip, netko iz prošlih ili budućih života, netko koga skrivamo u sebi kao što zmija skriva noge?

Podsjećamo vas i na post o maskama s vašim brojnim komentarima (često žučljivim i uspaljenim) na Ples pod maskama  da vas dodatno inspirira.

 

Maska (njemački preko latinskog mascus, masca = duh) ili krinka, obrazina, krabulja je prekrivalo lica, glave ili cijeloga tijela; isprva u uporabi u lovačkom kultu drevnih društava (i kao kamuflaža); također kao zaštita pri kultnom susretu s božanstvom (radi obreda obrezivanja ili plodnosti) i za prikazivanje božanstava. Kod brojnih neeuropskih društava s jednostavnom tehnologijom kao i u europskim narodnim običajima česte su u tzv. Muškim savezima („tajna društva“). Običaji s maskama česti su u prijelaznom vremenu (zima, proljeće); nekoć s magijskom svrhom, danas pretežno s društveno-kritičkom ili zabavnom namjenom u karnevalskim ophodima. Sakralnog su podrijetla također u starogrčkom i japanskom kazalištu, no i u commediji dell'arte. U suvremenom kazalištu izražajno glumačko, te stilsko sredstvo.

U hrvatskom folkloru (poklade), maske su prikladne (groteskne) obrazine, kao sastavnica cijeloga prerušenog lika ili kao samostalni rekvizit nošen u rukama; najčešće u ljudskom ili životinjskom obliku od drva, kože, tkanine, krzna, papira, slame i sl.; ali i u starim obredima za poticanje vegetacije (zeleni Juraj, dodole) kao jednokratne maske ispletene u obliku koža od grančica.

Očekujemo s nestrpljenjem vaše priloge o maski i personi. One najbolje zajedno ćemo odabrati i po običaju bogato nagraditi. Budite kreativni kao uvijek!

Vaše uredništvo www.magicus.info magazina