OD ČVRSTIH GRANA LJUBAVI SAGRADILA SAM SPLAV...

(... ulicama tvoga grada jednog dana proći ću... ne znam kako, ne znam kada, al do tvog srca doći ću...)

Provlačim se kroz šiblje i granje

bosim nogama gazim po travi...

kako do tvog srca doći?

pjesmom? osmijehom? ... na splavi?

Od čvrstih grana ljubavi sagradila sam splav

plovim prema tebi...

izdaleka...

gdje more se s nebom spaja

dozivam ti ime

sa dokova raja

poklanjam ti rime...

nosim darova srca pune vreće

dolazim...

da blagoslovim tvoj osmijeh

i svaku kaplju krvi

što venama tvojim teče...

Zemlja

 

 

POD PLAŠTEM LJUBAVI SKRIVAM TE…

 

Prepuštam se naletima plime

pogledom prateći oseku… sa kamena.

Tetoviram na srcu tvoje ime

i malu ružu… na rubu ramena.

Dođi… uzet ću te iz ruku tame

i povesti sa sobom… ništa me ne pitaj.

Pisat ću o tebi pjesme, priče, drame

a ti samo… između redaka… čitaj.

Ispunit ću svaku tvoju želju

a ti – sretan budi, samo to te molim.

Poput rijetkog dragulja čuvat ću te

jer ti si vrijedan… jer ja te volim.

Pod plaštem ljubavi skrivam te

ti samo miruj… i šuti.

Tko ima oči, vidjet će

tko ima uši, čuti.

Zemlja

 

zvijezda... i ja

akordi puste večeri odzvanjaju tišinom...

hipnotizirana treperavom zvijezdom buljim put

 neba...

šutnja i žudnja za letom, visinom...

treperim sa zvijezdom... i ništa mi ne treba...

odsjaji zemaljskog svijetla u zagrljaju noći...

riječi poput mirisnog rublja vise u zraku...

e, što ću slatko zaspat... već zatvaram oči...

ćarlija vjetrić... a ja i zvijezda dišemo u

 mraku...

 

Zemlja