Probiotičke kulture
Zdravlje crijeva jedan je od ključnih čimbenika ukupnog zdravlja organizma. U crijevima se ne odvija samo probava hrane, nego i velik dio imunoloških procesa, regulacija upala te zaštita od brojnih kroničnih bolesti. Crijeva su najveći imunološki organ. Upravo zato se zdravlje crijeva danas sve češće promatra kao temelj općeg zdravlja organizma. U središtu tog sustava nalazi se crijevni mikrobiom, zajednica korisnih bakterija koje imaju presudnu ulogu u očuvanju zdravlja. Kada je ravnoteža tih bakterija narušena, javljaju se problemi poput nadutosti, zatvora, proljeva, upalnih stanja, hemoroida, ali i ozbiljnijih bolesti debelog crijeva. Za više informacija pročitajte članak. U tom kontekstu, korisne bakterije, probiotici i njihova “hrana”, prebiotici, imaju ključnu ulogu u očuvanju zdravlja crijeva.
Probiotici i prebiotici
Probiotici su živi mikroorganizmi koji, kada se unesu u dovoljnim količinama, povoljno djeluju na zdravlje domaćina. Najčešće se radi o bakterijama mliječne kiseline i bifidobakterijama, koje su prirodni stanovnici ljudskih crijeva.
U tankom crijevu dominiraju bakterije roda Lactobacillus. One sudjeluju u razgradnji hrane, smanjuju rast patogenih bakterija i štite crijevnu sluznicu.
Lactobacillus acidophilus pomaže razgradnji laktoze, smanjuje nadutost i podržava imunološki sustav.
Lactobacillus rhamnosus poznat je po zaštiti crijevne barijere i smanjenju upalnih procesa.
Lactobacillus plantarum ima snažno protuupalno djelovanje i doprinosi ravnoteži crijevne flore.
U debelom crijevu ključnu ulogu imaju bifidobakterije, koje su posebno važne za pravilnu stolicu i zdravlje sluznice.
Bifidobacterium bifidum sudjeluje u obnovi crijevne sluznice i smanjenju iritacije.
Bifidobacterium longum pomaže u smanjenju kronične upale i regulaciji stolice.
Bifidobacterium lactis doprinosi redovitom pražnjenju crijeva i jačanju lokalnog imuniteta.
Postoje i sojevi koji djeluju u oba dijela crijeva, poput Lactobacillus casei i Lactobacillus paracasei, koji su stabilni i otporni na želučanu kiselinu te dopiru do debelog crijeva.
Prebiotici su nužna podrška probioticima Dok su probiotici živi mikroorganizmi, prebiotici su njihova hrana. To su neprobavljiva prehrambena vlakna koja potiču rast i aktivnost korisnih bakterija, osobito bifidobakterija. Najvažniji prebiotici su inulin, fruktooligosaharidi (FOS) i galaktooligosaharidi (GOS). Njihova je uloga višestruka: hrane korisne bakterije, snižavaju pH u debelom crijevu, smanjuju rast štetnih mikroorganizama i potiču stvaranje kratkolančanih masnih kiselina koje hrane crijevnu sluznicu. Prirodni izvori prebiotika su zob, mljeveni lan, banane, cikla, cikorija, luk i poriluk (posebno nakon kuhanja). Bez redovitog unosa prebiotika, čak i kvalitetni probiotici neće imati dugotrajan učinak.
Debelo crijevo ima posebnu ulogu u apsorpciji vode, formiranju stolice i imunološkoj obrani. Upravo zato je bakterijska ravnoteža u tom dijelu crijeva presudna. Bifidobakterije su glavne čuvarice debelog crijeva. One omekšavaju stolicu, smanjuju naprezanje pri pražnjenju, hrane sluznicu i djeluju protuupalno. Njihov manjak povezuje se s pojavom zatvora, iritacije sluznice, hemoroida, ali i povećanim rizikom od bolesti poput raka debelog crijeva. Unutarnji hemoroidi često su povezani s tvrdom stolicom, neredovitom probavom i kroničnom iritacijom crijevne sluznice. Redovit unos bifidobakterija, uz prehranu bogatu prebioticima, može značajno smanjiti naprezanje, poboljšati konzistenciju stolice i ublažiti upalne procese. Kod ozbiljnijih bolesti zdrav crijevni mikrobiom ima važnu zaštitnu ulogu. Korisne bakterije proizvode kratkolančane masne kiseline, poput butirata, koje hrane stanice crijeva i pomažu u očuvanju njihove normalne funkcije.
Što nude proizvodi na hrvatskom tržištu?
Većina klasičnih jogurta u Hrvatskoj sadrži osnovne starter kulture, Lactobacillus bulgaricus i Streptococcus thermophilus. To su standardne bakterije za fermentaciju mlijeka, ali ne nužno jake probiotičke bakterije. Standardni jogurt često ima samo starter kulture za fermentaciju (bez dodatnih probiotika). Proizvođači ponekad navode samo “žive i aktivne kulture” bez specifičnih naziva sojeva. To znači da su bakterije još žive i mogu doprijeti do crijeva.
Kefir u praksi često ima više probiotika nego običan jogurt jer uključuje različite fermentacijske kulture. Vindija, Z bregov "Super Kefir" sadrži razne sojeve uključujući Bifidobacterium infantis i Bifidobacterium lactis i to je jedini jogurt/kefir koji ima deklarirane bifidobakterije.
Probiotički dodaci prehrani u kapsulama često se doživljavaju kao najjednostavniji način unosa korisnih bakterija. Njihova prednost je u tome što omogućuju unos točno određenih sojeva i poznatog broja bakterija, što može biti korisno u određenim situacijama, osobito kod izraženih probavnih smetnji ili nakon terapije antibioticima. Međutim, kapsule imaju i svoja ograničenja. One ne sadrže široku raznolikost mikroorganizama kakvu nalazimo u prirodno fermentiranoj hrani, niti pružaju prebiotičku podlogu potrebnu za dugoročnu stabilnost crijevne flore.
Domaći kefir je najbolji prirodni izvor korisnih bakterija
Kefir (osobito domaći) prirodno sadrži širi spektar bakterija i kvasaca, uključujući i bifidobakterije. U uvjetima kada je teško pronaći proizvode s jasno deklariranim bifidobakterijama, domaći kefir od kefirne gljive nameće se kao prirodno, učinkovito i dugoročno rješenje. Domaći kefir od kefirne gljive jedan je od najprirodnijih i najučinkovitijih načina za unos probiotičkih bakterija, uključujući bifidobakterije koje su ključne za zdravlje debelog crijeva. Redovita konzumacija kefira, uz prehranu bogatu vlaknima i prebioticima, može značajno doprinijeti zdravlju crijeva, ublažavanju hemoroida i prevenciji ozbiljnijih bolesti debelog crijeva.
Kefirna gljiva je živa simbioza bakterija i kvasaca. Svaka gljiva ima jedinstven mikrobiološki sastav. Sastav domaćeg kefira nikada nije potpuno standardiziran i razlikuje se od gljive do gljive. Najčešće su to bakterije: Lactobacillus kefiri / casei / acidophilus / plantarum / lactis. Često ali varijabilno sadrži Bifidobacterium bifidum / longum / animalis.
Iako je kefir pripremljen pomoću kefirne gljive prirodno bogat raznim korisnim bakterijama, njegov stvarni sastav uvelike ovisi o načinu pripreme. Bifidobakterije su osjetljivije od nekih drugih probiotičkih sojeva i ne opstaju dobro u izrazito kiselom okruženju, stoga je važno stvoriti uvjete koji im pogoduju. Jedan od najvažnijih elemenata je trajanje fermentacije. Preduga fermentacija dovodi do naglog porasta kiselosti, što smanjuje prisutnost bifidobakterija. Optimalno vrijeme fermentacije iznosi 24 do 36 sati na sobnoj temperaturi. Kefir koji fermentira kraće zadržava blaži okus i povoljnije uvjete za bifidobakterije, dok fermentacija dulja od 48 sati pogoduje prvenstveno laktobakterijama i kvascima.
Čak i ako kefir sadrži manju količinu bifidobakterija, njihov se učinak može značajno pojačati unosom prebiotika u prehrani. Namirnice poput zobi, mljevenog lana, cikle i banana potiču rast i razmnožavanje postojećih bifidobakterija u crijevima. Sve o izradi kefira pročitajte u članku.
Piše: Sunčica Pećnjak
bglavac
