naručila je kavu…dok čekamo…i odjednom je na ogradu restorana sletio vrabac…uzela sam aparat da slikam…a ona će:
- kad god pijem kavu, dođe mi vrabac i pravi društvo dok je ne popijem…
i stala je pričat….izgubila je sina prije godinu dana..i to joj je prvi izlazak vani …i ja sam se sjetila tko je …pjesnikinja….slikarica…umjetnica
- ne smijete samovat! Morate ić van pa čak i ako Vam je to dosadno. To ste me vi naučili. da je tišina u duši toliko jaka…..čak sam objavila i posvetu koju ste mi napisali
- a što sam napisala?
- „za Elizabetine sanjive trenutke“….
vrti ona umorno glavom jer je to sigurno tisuće puta napisala, al' se više toga ne sjeća…sad živi neki drugi život..život u tišini i tuzi …i počne pričat o nesreći…o događanjima prije i poslije…. ispričava se što priča…ali mora…
- znate, danas više vrijedi netko kome možeš reć šta misliš, a da ne razmišljaš o izgovorenom, nego svo bogatstvo ovog svijeta
- je…to je tako teško nać – odmah se čuje za stolom …jer su i ostali gosti došli i počeli slušat naš razgovor
- prepoznati nepoznatog…
...a ona me je gledala sa sjetnim osmjehom na licu…kao da mi je ušla u dušu i prenijela na mene dio svoje tuge….
možda je zbog toga cijela subota bila tužna….. možda će mi i nedjelja bit tužna i sjetna…. ali bio je to lijep susret...jer sam i ja sanjala njen
ČUDAN SAN
Ugledam te, stresem strah s kapaka.
Pogledam kroz trepavice i vidim te kao nehotice....
Provučem dlan kroz dlan,
Zatvorim oko, šaku i dan postane san.
Tama dlanom luta.
Ne otvaram šaku ni oko.
Sretna sam duboko, duboko.
Sanjam li to čudan san?
U šaci mi dan, u danu ti u iskri moje ludosti.
Bože, u ruci držim sve što drago mi.
"Trebaš uć duboko u sebe...poznavat svoje tijelo...svoju dušu..." - rekla je
"Ne mogu! Previše sam površna za tako nešto i jednostavno ne želim znati i bojim se znati"
...osim toga....čovjek je društveno biće...i ne može biti sam sebi dovoljan!
Mireille Mathieu La vie en rose
"Život nam je puno uzeo, al' još više toga nam je dao" - rečenica je koju je rekla tu večer...
a ja se pitam... po kojim pravilima igre uzima?... i zašto nepoznati...kad se prepoznaju...prestrašeno pobjegnu??? ...čega se bojimo?... Života?... gubitka?.... sve je u ovom životu dobitak...pa čak i gubitak!...
...i dok se ostali kukavički skrivaju....ja dišem punim plučima...i hvatam tuđe poglede...ne bi li opet...prepoznala nepoznatog :-))
Aerosmith - I Don't Wanna Miss a Thing
Možda sam preskočila puno njenih stihova.... al tudim se da ne preskočim puno sretnih trenutaka!
bglavac
irida
