TIŠINA

Tišina mi u duši toliko jaka, zaspati ne mogu
Sat opet ponoć otkucao neku
I dan tako ime promijenio.
Noć zaputila se zoru tražiti.
Jedino ja ne znam gdje pripadam,
Ni zašto dugo noću novi dan čekam
Tišina mi dušom vlada.
Tišina u oku, tišina u pokretu, tišina u koraku....
Tišina i samo tišina.....Jagoda Kecman

TRAŽIM TE

Tražim te koracima mirisa,
Poznatim putovima i modrim bojama.
U predvečerje tražim te prolazima
Puštajući noć na slobodu,
Usnulim ulicama, noćnim tišinama
I prvim jutarnjim buđenjima.
I na kraju svih pokušaja ne mogu da te volim
Osim čudnim čvorom rajske ljubavi.
Sve riječi su suvišne i malene i nepotrebne
U zbrci ovih teških osjećaja,
Kad misli smionošću žudnje i ludom željom,
Voljeti te usprkos svemu, pa i razumu,
Ponovo osmišljavaju tvoje postojanje
I bude usnuli drhtaj duše u moru obzira i straha.Jagoda Kecman

"Za Elizabetine osobne sanjive trenutke i minute gdje počnemo tražit svoje dobre strane i poneke propuste" Jagoda Kecman

 VOLJETI TIŠINU

Voljeti tišinu treba znati.
Drhtati mirom noći,
Tamu gledati, a vidjeti tvoje oči...
Tugom disati, mirisati
Plakati u sebi i to skrivati
Umirati, a naoko običan živjet...
Tišinu moraš tiho i u miru voljeti .
Izvan zvuka stvarnosti
U sebi, za sebe, ponorno skrito, a da ne zna nitko,
Jer tišina je tašta i ne smiješ je odati.
Ona ti čuva strah i bol.
Dušu ti hrani štiteći tvoj osjećaj ljubavi,
Tako krhak, osamljen i gol.
Tišinu treba znati voljeti kao tajnu, nešto svoje,
Kad ona i jest najveća tajna duše tvoje. Jagoda Kecman