Upisao:

Antonija

OBJAVLJENO:

Muško-ženski svijet

Već ranije sam čitala knjigu „Budizam za majke“, no ovih dana za mene je ta ista knjiga dobila novu dimenziju.

Naime, zadnja dva tjedna u posjet nam je došao moj nećak (11 god). Obično svake godine dođe i tada se moj dragi i ja posvetimo samo njemu. Zajedno s mojim dragim obilazi karting, kino, ide na sqash, vozi bicikl, a sa mnom posjećuje muzeje, grad i okolicu. Oboje se trudimo posveti mu se čim više, te omogućiti da mu bude lijepo. A i nama je.

 

Inače, dragi i ja živimo sami, no prije mjesec dana dobili smo na ljetno čuvanje papigicu, Pika. Svojim dolaskom već Piko je promijenio puno toga, a ne moram spomenuti koliko je sliku promijenio moj nećak. Odjednom je u stanu gužva, stalno se nešto kreće, događa....

 

I sve je divno i krasno, no idila ne može trajati vječno (kao niti išta drugo). Tako sam se jučer navečer izderala se na obojicu, i dragog i nećaka. Zašto?

 

Čini mi se da tek sad uviđam koliko smo svi još tradicionalno odgojeni, podijeljeni na muško-ženske uloge. Žena kuha, sprema, a muškarci rade druge poslove. Tako su neki dan, dragi i nećak odlučili izbrusiti i pofarbati stol na balkonu. Super. I dok sam bila u gradu, oni su se primili posla. Nemojte me krivo shvatiti, divno je kad netko pomogne, ali.... kod nekih radova treba zatvoriti vrata od balkona, jer u protivnom netko drugi mora posisati i oprati podove i cijeli stan nakon toga! Dakle, tu sam se već pitala – da li su baš morali brusiti i raditi sve to?

Dalje. Jučer smo otišli kupiti neke stvari u grad. Hodali smo okolo, prošetali i uz put nabavili namirnice za ručak i još neke potrepštine. Dolaskom doma, vrećice su mi spustili u kuhinji i krenuli raditi nešto na kompjuteru. Slažem se, divno je baviti se djecom, no sve češće mi se čini da je žena rob u kući. Njenom poslu nikad kraja. Zašto su nas tako učili? Zašto samo žene imaju obavezu u kuhinji? Zašto samo nama smeta nered po stanu ili mrvice po podu? Kad pitam da mi pomognu – evo sad će, no s kompom uključenim to „sada“ traje. „Pa što se ljutiš, nigdje ne gori“. Da, očito samo ja imam problema...

I kap koja je prelila čašu je bila ta da smo sinoć kasno gledali film, a njih dvojica su se počeli šakljati i natezati tako da je nećak nogom prolio vodu po stolu, knjigama,...jedino što sam u prvi trenutak vidjela je bila boca crvenog vina koja je isto bila na stolu. I odmah panika - kako ćemo to oprati?! Ne znam ni sama od kud tolika žestina u meni, skočila sam kao da me je netko izbo u stražnjicu, izderala se kako je njima sve zabava, a ja ne mogu niti pogledati film u 22.30! Dragi je (jadan) pokušao objasniti da je to samo voda, no bilo je uzalud. Ta drama mi je bila potrebna zbog nečeg drugog, nečeg što me je gušilo više od te vode.

Poslije sam se sramila sama sebe. Unatoč tome što je dragi bio divan, zagrlio me i tješio, moj osjećaj krivnje bio je još gori jer „gle, on je tako divan, a ja takva rospijetina“. Kako sam tako mogla? Ta to je samo voda! Pa on je još samo dijete! Divno je da se moj dragi s njim tako zabavlja i voli družiti. Da li je moguće da sam ljubomorna zbog njihovog odnosa?  Da li se osjećam isključenom?

Jako me je prestrašila moja reakcija. Znam da nije bilo pravog razloga da tako reagiram, osim što neki pravi razlog čuči u meni. Stoga sam danas ujutro odlučila ponovo uzeti tu knjigu i krenuti s meditacijom u uvid. Moram naći uzrok jer nitko ne želi luđakinju u kući, niti ja želim to biti ili pak stalno imati nekakav osjećaj krivnje. Kroz meditaciju sam shvatila da „ne moram biti savršena da bi me voljeli“, a to vrlo često radim. Metem pod čim vidim par mrvica, pa kamenac na pipama treba oprati, pa balkon jer se prljavština unosi u stan, pa kuhinja mora biti uredna,...nije ni čudo da sam umorna, bez smisla za humor, te da se osjećam kao kućna robinja!  Također sam shvatila da se moram ispričati nećaku, jer on je divno dijete koje nam je donijelo toliko radosti i veselja, a moje frustracije nemaju nikakve veze s njim.

Da, majke, žene, kćeri u našem društvu učene su, od malih nogu, da moraju održavati kuću, brinuti da sve funkcionira, da je sve čisto. Voljela bih da smo malo opuštenije i da i nama sve bude zabava. Bojim se da tek sada puno bolje razumijem moje kolegice koje su već ujutro na poslu frustrirane jer nisu stigle djeci pripremiti odjeću ili nisu stigle oprati kosu, a još i suprug zove i pita gdje su tenisice njihovog djeteta! Da li uistinu sve treba biti pod savršenom kontrolom?  Kako uopće spojiti taj muški i ženski svijet? Oba svijeta su divna, no prihvatljivi su (samo) svaki za sebe. Jer teško je prihvatiti da je svijet zabava, gdje nered i razbacani veš nisu neki problem, ili da suđe može ostati na stolu od večere do ujutro? Kako spojiti taj svijet s ženskim, gdje je mrvica na podu važna, suđe se drugi dan teže opere i gdje većini stvari pristupamo s emocionalne i praktične strane jer unatoč svoj pomoći koju dobijemo od svojih partnera (a moj dragi je jučer napravio palačinke za doručak prije nego sam se ja digle, pomogao mi oko ručka, i uistinu nemam što reći na njegovu pomoć), ALI ženama ostaje još uvijek barem 70% posla.

Kao i obično, nije mi cilj nikog uvrijediti, niti jednog muškarca ili ženu. Volim muškarce u svojoj obitelji jer bez njih ni mi žene ne bismo bile kakve jesmo. Jedino se nadam da se ta kompromisna crta dva svijeta da nekako pronaći. Meni je ovo tek početak, al eto meditacija je pokrenula svoje.....“ne moram biti savršena da bi me voljeli“ biti će od sad moja krilatica kad uđem u kuhinju....

SADRŽAJ UPISAO

Merlin

1

Smatrate člana antonija dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

🔝

KOMENTARI

  • 10.08.2009. 09:48h

    Merlin

    2

    Neke \"vrijednosti\" su usađene... Ali mislim da je glavno pitanje možemo li biti sami sa sobom sretni i zadovoljni čak i kad je kaos oko nas!? Možemo li biti u sadašnjosti, pa obavljati poslove jer osjetimo onaj unutrašnji impuls duše i trenutka, a ne tiranina koji nas tjera u perfekcionizam ne bi li kroz to dokazali da smo netko i nešto i da vrijedimo? Što da se razbolimo pa neće biti ikog drugog da obavlja poslove umjesto nas? Hoće li svijet stati? Nije valjda da nam je ego toliki da mislimo da ništa ne može bez nas? I mislim da nije stvar u razlici između muškog i ženskog svijeta, jer to su naučene uloge... mislim da je stvar uloge u koju smo se sami ufurali, sami je prihvatili (iako nam ne odgovara) i onda se ljutimo na druge zbog toga... Možda je mudrije učiti kako pustiti da prašina s balkona uleti u stan i ne se živcirati oko toga, pogotovo ako to njima ne smeta... pustiti stvari da budu kakve trebaju biti. Ako odmah skačemo, čistimo, spremamo namirnice u hladnjak, naravno da samo podržavamo postojeći status. Promjena (ako je želimo) treba krenuti od nas! Volimo se okupirati poslovoma (pa makar bili i ljuti njima) samo da ne bi bili sami sa sobom, u tišini... to je najteže. Bili sami sa sobom, u nedjelovanju, a osjećali se vrijednima! Ha, to je lekcija! Pišem jer te razumijem, jer sam i sam s tim pitanjima... ;-)
  • 10.08.2009. 10:17h

    Merlin

    6

    ta voda, što se razlila po stolu... bila ti je samo okidač za nešto drugo, što si skladištila - jako dugo i kako se materijal nagomilao, a skladište ima svoj kapacitet, počelo je pucati i curiti prema van... voda je lijepo metaforički pokazala da sve ima svoj smjer kretanja... ako skladištimo \'smeće\' u sebi, a ne bacamo ga odmah na za to predviđeno mjesto, ono se gomila i guši nas...tako da ne vidimo život koji pršti.. od jednog zrnca prašine - vidimo gomilu, od malo vode na stolu - vidimo ocean... sjećsam se, prije dosta godina - danima sam se znala mučiti sa tim okidačima, nisam znala što mi je - jesam li ja luda ili što se događa, dok nisam sve lijepo vratila sebi i - vidjela uzrok.... sad fino odmah kažem što me muči.. ako baš ne kažem odmah, kažem za par dana, kad uhvatim pogodan trenutak... i njega sam tako naučila... \"ne nosi u sebi smeće\", rekla sam mu.... \"reci mi što te muči, bit će nam lakše - i tebi i meni\" ....i tako, malo po malo.. evo... pričamo o tome što koga muči, što koga smeta itd. imam sreću što nisam od onih žena čiji stanovi moraju biti \"kao apoteka\" :) gledala sam tako mamu - sve fino, čisto, uredno, mirisno - a sterilno... ja i tata smo se bojali hodati po kući; dok nije otpustila takav obrazac ponašanja i postala - normalna, drugačija, postala je moja mama :) i tatina žena :) eto, nisu čitali nikakve knjige, ali su negdje u duši osjetili i jedno i drugo, a i ja skupa s njima.... :) nisam rob kuće, ni rob krpice, ni bilo čega rob... (ne kažem da treba živjeti u smeću, zmazanoći itd.), ali one normalne radnje koje se provode kod spremanja - provode se... dalje život diktira svoj tempo :)
  • 10.08.2009. 11:36h

    Merlin

    1

    nemam što reći jer ste rekli sve i ono što nije napisano,ovo treba pročitati dosta njih,ja sam popustila,ali se lovim u perfekcionizmu tako što su oko mene neperfekcionisti pa moram.prvo uletim u zamku pa kad vidim da je puno toga na mojim ledjima i fizički i psihički izvlačim se otvoreno kažem dosta.i zamislite svi zadovoljni,oni se samo prilagode,dok ja vučem ok,kad stanem isto ok.pa me mirno pitaju ˝šta si konačno ljuta ?˝savjet je lako dati,ali kod sebe primijeniti teško jer iako se prilagodimo neznači da nas čini sretnima.ipak bi trebali,naši voljeni isto raditi uz put,ne hodati pješke,pa će biti vremena za sve.˝...red skriven u kaosu?ili kaos ukroćen božanskim redom?moželi se uopće objasniti neobjašnjivo?˝
  • 10.08.2009. 11:39h

    Merlin

    2

    draga Antonija......muško- ženski svijet je osnova našeg postojanja na zemlji......ta dva svijeta čine život.........podjela dužnosti je umjetno stvorena premisa koju mnogi zbog tradicije i odgoja žive.......a savršenstvo je vječni put i samo put koji mi u svojoj želji za savršenstvom sami ucrtavamo... sami sebi postavljamo trnje na tom čudesnom putu ka zvijezdama........a ljubav, ljubav nikada ne zahtjeva savršenstvo jer je i ona vječni proces izrastanja iz sebe samoga........vječni put ka ljepoti i lakoći postojanja........ Sve što se u nama i oko nas događa mi vidimo i čujemo u sebi.........u sebi vidimo oči dragoga i osmijeh prijatelja i grubost poznanika i ružne riječi i uvrede, prosutu vodu, zmazanu kuhinju, neoprani pod, prašinu na balkonu..........sve to prepoznajemo tek u sebi i osjećamo da nismo jedno jedino biće, nego da se u našem vremenu, u toj svojeglavoj rijeci bez povratka sjedinjuju pritoke različitih bića. Rijeka vremena, život se slijeva ka ušću vječnosti, dok njenim koritom protiču trenutci u kojima smo bili strastveni, zaljubljeni, umorni, tužni, sretni, uvrijeđeni, ogorčeni, nesigurni i odlučni . Srce pamti osjećaje, srce je najveći izdajnik prohujalog vremena, srce ta čudesna kapljica u rijeci vremena, snažna kapljica u kojoj su sjedinjeni svi već naizgled zaboravljeni osjećaji prošlosti. Ta čudesna posuda u nama eksplodira kada u nju nagomilamo nepotrebne, neekonomične, neživljene trenutke, trenutke neprerađenog bjesa, nepoživljene ljutnje, neizgovorone istine, svoje istine......... nitko do tebe same ti ne može pomoći....... ljubav je tu, ona je u tebi i u tvom dragom, ljubav je najviša svećenica u životu dvoje ljudi........i vjeruj mi ljubav izrasta na izgovorenim riječima, na pokazanim osjećajima.......ljubav ne treba čistu kuhinju, sređenu kubaonu, izglancan balkon, ljubav izrasta iz lakoće postojanja.......:-)))
  • 10.08.2009. 12:45h

    Merlin

    1

    Draga Antonija! Uvijek te hvalim, al kad mi se sviđa tvoj stil! :-))) Osim toga, hrabra si i iskreno gledaš na sebe i svoje duhovne lekcije. To je stvarno divno! Ovo uopće nije jednostavna tema - treba probit blokadice u našim ženskim glavama koje nam je nametnulo društvo, obitelj, okolina, mi same... Ove zadnje su najteže! Suočiti se sa sobom i shvatiti što nam je zapravo važno i vrijedno - a to su naši najdraži!
  • 10.08.2009. 12:51h

    Merlin

    6

    Osho je lijepo rekao...ceremonija ili ritual odlaska u hram mnogima je potrebna da bi se prisjetili hrama u sebi....i to je to...jer inače bi bilo kontraindicirano tvrdnji koju stalno ponavljamo Bog je u nama... pa zašto onda posjećivati hramove ako je tome tako..a ovo gore bio je meni prihvatljiv i jasan odgovor ..ali ovaj sindrom o kojem ti pišeš toliko je raširen da mislim da gotovo svaka žena u većoj ili manjoj mjeri ga prakticira u ovoj našoj potrošačkoj kulturi koja je uzela svoj danak...mi smo dnevno programirani....i zato volim reći lako pustinjaku ili yoginu prosvijetliti se u Himalajama :)), ali za sudoperom to je pak zahtjevniji karmički zadatak....... ali cijeli ovaj uvod zapravo ide u smjeru (po mom mišljenju)da si u samom pitanju apsolvirala i odgovor....bravo Antonija
  • 10.08.2009. 15:46h

    Merlin

    1

    dragi svi, tako mi je divno bilo čitati vaše komentare! slažem se gotovo sa svim rečenim. svjesna sam svega, radim na svojim greškama, trudim se, kao i svi vi vjerujem. shadowofsoul i moja mama je bila ista, i danas je...tako da mi je jasno od kud obrazac dolazi...ipak, isprike nisu dovoljne, treba sam sebe mijenjati. hvala vam svima na podršci i razumijevanju....
  • 10.08.2009. 18:07h

    Merlin

    4

    Draga Antonija, ne mogu se usporediti naši slučajevi zbog različitosti sastava obitelji ... Moja kuća je puna djece, a kad dođu i unuci da ne govorim. Nekada sam kao i ti ... uvijek je morala biti apoteka... Danas bez grižnje savjesti prekoračim predmet na podu koji je netko ostavio drugome da spremi. Ali, važno je naglasiti da uvijek osjetim kada i kako moram reagirati i napraviti. Nikada nije isto. Tu nema pravila. O tome ovise mnoge trenutačne komponente koje se uključuju. Kako sam ja krenula... Kod svojeg \"pucanja\" vidjela sam da nešto nije u redu ... i počela sam to moje nezadovoljstvo kojemu sam pronalazila uzroke izricati na glas. Prvo sam sve pitala što ja njima predstavljam u životu. ... da vidiš komedije .... Zaključila sam glasno da je moja uloga uglavnom sluškinja. Branili su se ali, ..... :-))) I onda sam krenula mic po mic .... uglavnom jasnim izričajem mojih osjećaja na glas onda kada osjetim da se naši međusobni odnosi i radni život zajednice moraju mijenjati u pojedinim fahovima. Ova jasnoća toliko je već postala kristalna da me ona uvijek oslobodi bilo kojeg nemira i napetosti. Uglavnom nastojim tim izričajem da me drugi osjete, kao što se i ja trudim da osjetim njih. Sada mogu lako reći, meni se to neda delati, što je inače za mene bilo neshvatljivo čitavi život, jer ja sam uvijek morala, čak je graničilo sa optužbom neodgovornosti. To nije istina. Odgovornost je posve nešto drugo. Ljubim te
  • 11.08.2009. 16:28h

    Merlin

    2

    hahahahaaha....dobro došla u svijet! Najprije se trebaš naučit živit sa kaosom... nakon nekog vremena kaos postane nevjerovatan! Usred kuće imaš brda i doline koje treba svakodnevno preskakat, i tada se počneš nervirat...derat...itd itd. E U TOM TRENUTKU TREBA STAT \"NA BALUN\"! Ako ne znaš stati, izađi van, sjedni u kafić i popij kavu. Ako možeš sačuvat prisebnost, ponudi rješenje kako da se zajedno spremi nastala gužva. Mojoj djeci je trebalo malo da shvate...par mjeseci...mojoj mami par godina! Ali, za razliku od moje mame koja će uvijek ovisiti o drugome, moja djeca su samostalna i ne zovu me na posao da me pitaju gdje im je doručak, gdje im je majica.... i sl Kad sam se pretprošli put vraćala s puta kćer me zvala 2-3 puta da pita gdje sam. Nakon drugog poziva to mi je bilo jako sumnjivo,. Posumnjala sam u dijete da radi nešto što ne smije i da to pokušavaju sakrit. Doživjela sam šok kad sam ušla u kuću a ona u trku ...završava postavljanje stola. Na stolu je bio serviran ručak za mene s upaljenom svijećom. u par mjeseci su shvatili da sve što radim za njih radim iz ljubavi i da im dajem ljubav...pa mi oni to na razne načine i vračaju

IZDVOJENO

Snovi

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

SNOVI

MAGAZIN

BRZI CHAT

  • sofija132

    Nije Ljubav (ljubavni odnos) „konjsko kopito“ spremno za „utrku u galopu“, u ljubavi nema prisilnog djelovanja,..!

  • vanessa

    ૐ:)*

  • bglavac

    Dobro jutro dragi magicusi, lijep dan vam želim.Lp

  • vanessa

    ૐ ૐ:)*

  • bglavac

    Dobro jutro dragi magicusi, lijpu i radosnu nedjelju vam želim.Lp

Cijeli Chat

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info