Razmišljao sam, da li da ti se javim, ili ne, da li da te i dalje nježno posmatram, i puštam  te, da vidim, kad će i da li će malo utihnuti tvoj glas i žarka želja za dokazivanjem Mene, kao jedinog istinitog Boga koji u tvom svemiru ima lice i naličje onakvo, kakvim ga ipak samo ti stvaraš..

Iluzija je da Ja izgledam samo onako kako si me ti naslikala..U hramu tvoje duše, ja izgledam onako kako najbolje trebam izgledati: prilagođen tebi.. I ništa to nije krivo, niti loše,, Ali zapamti, koliko god ima živih duša, u bilo kojem obliku i u bilo kojem kutku univerzuma, toliko ima Bogova...Ja jesam Jedan...ali kroz mirijade stvorenih mene, opet ostajem Jedan..I isti za sve...

Gledao sam te i pratio ovdje, u ulozi koju si sama odabrala-kao pastira i ratnika istovremeno, prepunu zebnje i straha, da netko ne bi zalutao u tamnu šumu, i  izgubio se zauvijek, nikad više ne vidjevši Mene..

Svidjela su mi se tvoja nastojanja, i tvoje korištenje štapa i mača, po potrebi..Igrao sam s tobom igru, najljepša moja..Oblačio se u odore grijeha, bio prosjak i Kralj, Crni anđeo, i gospodar bezdana, a ti si sve manje koristila štap, da "izvlačiš" ovčice iz provalije, a sve više si koristila mač, da sasiječeš sve što nije imalo moj lik i oblik..

Pa si, ne znajući, u svom zanosu, sjekla Mene..Ne ulazeći u dubinu moje Istine, koja govori da se uz Mene, kao jedinoga u svemu, nitko ne može izgubiti..

Boriš se protiv grijeha, ljubljena moja, a najveći grijeh je ulaženje u tuđi svemir i brisanje njihove slike koju o meni imaju..

Koliko mi zapravo vjeruješ? Koliko u mene imaš povjerenja, kad ti kažem, da ni tama ne postoji izvan mene?

Koliko ćeš me poslije ovih riječi pokušati opet razuvjeriti da nisam u pravu?

Svatko je Ratnik za sebe, i svatko će jednom, na kraju bitaka, doći opet k meni..

Znaš što ja pokušavam? Ja, kao Onaj koji Jesam?

Na tihi način sva moja bića uvjeriti da se oslobode svake slike koju o Meni imaju.. Ja sam jednostavno- Onaj koji lika ni imena nema, koji dišem kroz svaku vašu poru, kojega ne vidite, a opet sam tu..

Ljubav koja ne traži dokazivanje, Ljubav koja ne traži pokazivanje, Ljubav koja svima oprašta i svima vjeruje, Ljubav, koja ne može postojati ako se ne daje, a raste, kad se daje sve više..

Koliko ćeš mi vjerovati, kad ti kažem da sam upotrijebio onu smiješnu,svojeglavu i tvrdoglavu dušu-onu moju Wendy, da ti kažem hvala--za onaj tvoj poljubac od jučer?

Sve sam to Ja..Izvan svega, posmatram sve..I čekam tvoj odgovor.

Koliko me ljubiš i koliko mi vjeruješ? Niti jedno biće neće biti izgubljeno. Za svakog moja Ljubav ima put..

Borba prestaje, kada se shvati da je rat odavno završio..A ovdje ću uvijek i svaki puta biti pobjednik Ja..Koji se zovem Ljubav..I nikako drugačije...

Tvoj Bog