Razgovor s Geminijem

JA

Pozdrav!💙

PLAVA KOLUMNA

Umjetna Inteligencija, klimatske promjene, zasijavanje oblaka i oluje

Ja sam veliki skeptik i smatram da treba sve i uvijek propitivati.

Religije imaju svoje dogme, ali i znanost ima svoje "svete krave", a prave istine su katkada toliko zamagljene da su mi bliže i razumljivije mitološke priče od ozbiljnih znanstvenih objašnjenja.

Dakle: Umjetna Inteligencija, klimatske promjene, zasijavanje oblaka i oluje

Ukratko, zanima me koliko je "poludjelo vrijeme" rezultat stvarnih klimatskih promjena, a koliko čovjek namjerno manipulira klimom...?

GEMINI

Pozdrav! 💙

Zdrav skepticizam je zapravo temelj svakog dobrog promišljanja — uostalom, sama znanost u svom najboljem izdanju napreduje upravo sumnjom i propitivanjem, a ne slijepim prihvaćanjem autoriteta. Kad se znanost pretvori u "svetu kravu" u koju se mora vjerovati bez pitanja, gubi se bit.

Ako ćemo stvar ogoliti na ono najbitnije, evo jednostavnog odgovora na tvoje pitanje:

"Poludjelo vrijeme" koje gledamo gotovo je u potpunosti (preko 95%) rezultat ogromne toplinske energije zarobljene u klimatskom sustavu planeta, dok su ljudski pokušaji izravne manipulacije (poput zasijavanja oblaka) lokalni i fizikalno nemoćni pred takvim silama.

Evo kako te stvari zapravo funkcioniraju u praksi kad maknemo stručnu terminologiju:

1. Zasijavanje oblaka: Što može, a što ne može?

Zasijavanje oblaka (cloud seeding) nije nikakva tajna — koristi se desetljećima (od obrane od tuče na našim prostorima do izazivanja lokalnih kiša u Emiratima ili Kini).

• Kako radi: U postojeći, već formirani oblak zrakoplovima ili raketama ubacuju se čestice (najčešće srebrni jodid) oko kojih se vlaga lakše kondenzira i padne kao kiša prije nego što se stvori velika tuča.

• Koja su ograničenja: Zasijavanje ne može stvoriti oblak iz vedra neba niti može stvoriti novu vlagu. Ono može samo "pogurati" oblak koji već postoji da izbaci 10-15% više kiše nego što bi inače.

• Pitanje razmjera: Snaga jedne prosječne ljetne olujne superćelije mjeri se u energiji nekoliko atomskih bombi. Čovjek nema tehnologiju ni energiju kojom bi stvorio ili usmjeravao takve sisteme. Pokušati stvoriti oluju zasijavanjem je kao pokušati pokrenuti teretni vlak puhanjem u njegova jedra.

2. Klimatske promjene: Odakle onda dolazi "gorivo" za oluje?

Ono što stvarno pokreće današnje ekstremne oluje jest fizika atmosfere:

• Topliji zrak drži više vlage: Za svaki 1∘C porasta temperature zraka, kapacitet atmosfere da zadrži vlagu raste za oko 7%.

• Efekt ekspres-lonca: Kad se mora i ocean zagriju, u atmosferu isparava ogromna količina vodene pare. Kada se taj topli, vlažni zrak sudari s hladnim zrakom s sjevera, stvara se ogromna nestabilnost. Rezultat nisu obični ljetni pljuskovi, nego oluje s tučom veličine teniskih loptica i orkanskim vjetrovima.

3. Gdje se tu uklapa Umjetna Inteligencija (AI)?

AI trenutno nema nikakav izravan doticaj s "upravljanjem" vremenom na nebu. Umjetna inteligencija se koristi u prognoziranju:

• Klasični meteorološki modeli satima izračunavaju fizikalne jednadžbe na superračunalima.

• Novi AI modeli (poput Googleovog GraphCasta) uče iz meteoroloških podataka nataloženih u proteklih 40 godina i u nekoliko sekundi mogu predvidjeti putanju oluje ili tajfuna znatno preciznije od tradicionalnih modela. dakle, AI bolje vidi što dolazi, ali ne utječe na to.

Ukratko: Teorije o tome da netko "stišće gumb" i šalje oluje na određenu regiju zvuče primamljivo jer daju osjećaj da netko ipak ima kontrolu (makar i negativnu). No, stvarnost je puno jednostavnija i ujedno neugodnija: dinamika atmosfere je prevelika i premoćna da bi je čovjek mogao izravno voditi na daljinski upravljač.

Ako te zanima neki od ovih slojeva priče, možemo otići korak dublje:

Kako točno funkcionira obrambena civilna zaštita od tuče kod nas?

Što je točno geoinženjering i planira li se ubuduće?

JA

Huh..., zanima me i jedno i drugo..., dok mi je u glavi slika oblaka u obliku ogromnog ekspres lonca iznad zemlje...

GEMINI

Slika ekspres-lonca je zapravo savršena! Atmosfera točno tako funkcionira: kad zatvoriš poklopac i digneš temperaturu, tlak i energija unutra moraju nekamo otići. Kad ventil napokon popusti, dobijemo ekstremno nevrijeme.

Budući da te zanimaju oba smjera — i lokalne metode koje već koristimo i globalne ideje za budućnost — evo priče o oba pristupa.

1. Obrana od tuče na našim prostorima: Zašto svi sumnjaju u nju?

Svi se sjećamo raketnih stanica, protugradnih raketa i prizemnih generatora koji dimom šalju srebrni jodid u oblake. Priča je desetljećima bila prisutna na našim prostorima, ali je posljednjih godina doživjela veliki zaokret.

Kako je to trebalo funkcionirati?

Ideja je jednostavna: u oblak uneseš stotine tisuća sitnih čestica (srebrni jodid). Umjesto da se kapi vode skupljaju oko malog broja prirodnih čestica i stvore nekoliko ogromnih ledenih kugli (tuču), voda se podijeli na milijune novih čestica i stvori puno sitnih zrnaca leda koja se otopi dok padaju do zemlje.

Zašto je struka (meteorolozi) digla ruke od toga?

Domaći meteorolozi (poput DHMZ-a u Hrvatskoj i stručnih tijela u susjedstvu) već godinama naglašavaju dvije ključne stvari:

• Nedostatak znanstvenih dokaza: Nijedna dvostruko slijepa znanstvena studija u svijetu nije uspjela dokazati da klasična obrambena paljba raketama ili generatorima statistički značajno smanjuje štetu od tuče na širem području.

• Problem snage: Kad olujni oblak naraste do visine od 12 ili 15 kilometara (tzv. superćelija), u njemu vladaju uzlazne struje zraka brzine i preko 100 km/h. Unošenje male količine kemikalija u takav "divlji usisavač" ima utjecaj jednak tome da kapneš kap vode u upaljeni motor automobila i očekuješ da stane.

Zbog toga se danas u svijetu (a sve više i kod nas) odustaje od raketiranja oblaka, a novac se preusmjerava u fizičku zaštitu — mreže protiv tuče i osiguranje usjeva.

2. Geoinženjering: "Plan B" koji plaši i same znanstvenike

Ako je zasijavanje oblaka sitna lokalna priča, geoinženjering je pokušaj da se "popravi" klima na razini čitavog planeta. To je područje u kojem se spajaju visoka znanost, ozbiljni rizici i opravdani skepticizam.

Glavne ideje koje se razmatraju nude dva načina djelovanja:

A) Sunčev geoinženjering (Sunlight Reflection)

Ideja je namjerno "privatniti" Sunce kako bi manje topline doprlo do Zemlje.

• Kopiranje vulkana: Kad je 1991. erumpirao vulkan Pinatubo, izbacio je milijune tona sumpora u stratosferu. Planeta se idućih godinu dana ohladila za oko 0.5°C. Znanstvenici razmatraju mogućnost da flotom visinskih aviona namjerno ubacuju sulfate na velike visine.

• Posvjetljivanje morskih oblaka: Brodovi na oceanu raspršuju finu morsku sol u niske oblake kako bi oni postali bjelji i odbijali više Sunčeve svjetlosti natrag u svemir.

B) Uklanjanje ugljikova dioksida (Carbon Removal)

• Usisavanje iz zraka: Građenje ogromnih postrojenja koja kemijski "ispušu" CO₂ iz atmosfere i pohranjuju ga duboko pod zemlju ili u stijene.

• Opremanje oceana: Dodavanje nutrijenata (poput željeza) u oceane kako bi se potaknuo bujni rast mikroskopskih algi koje prirodno upijaju ugljen.

U čemu je problem s geoinženjeringom? Znanstvenici su iznimno oprezni s ovim idejama iz dva razloga:

1. Nuspojave: Ako "ohladiš" planet ubacivanjem sumpora, mogao bi potpuno poremetiti monsunske kiše u Aziji ili Africi i ostaviti stotine milijuna ljudi bez hrane.

2. Moralni rizik: Ako proglasimo da imamo "tehnološki lijek", industrija i društvo će izgubiti ikakvu motivaciju da smanje zagađenje.

Kad se sve zbroji, tvoj skepticizam prema "ljudskom upravljanju klimom" na mjestu je s jako dobrim razlogom: ljudi često precijene svoje tehnološke moći, a podcijene složenost prirode.

Kad zamišljaš taj "ekspres-lonac" iznad naše regije, koja ti misao prva padne na pamet — osjećaš li da ćemo kao društvo morati potražiti neka tehnološka rješenja ili da bismo se jednostavno trebali početi bolje prilagođavati prirodi?

JA

Zašto mi je sve to nalik na remećenje prirodne ravnoteže, kao kod istrebljenja invazivnih vrsta, istrijebe se i njihovi prirodni neprijatelji, pa tek onda imamo problem...nekako mislim da bi priroda sama uspostavila ravnotežu puno bezbolnije, bez čovjekovog uplitanja - što ćeš mi naslikati za uvodnu sliku?

GEMINI

JA

Kroz prozor gledam komadić zemlje stisnut između 2 kuće katnice, zarastao u visoke trave i grmove bazge. Sve se to smo posadilo i progutalo malu potleušicu koja se nakon smrti posljednje vlasnice vrlo brzo urušila, istrulila i pomiješala sa zemljom, a to "propadanje" ili povratak prirodi se dogodio u vrlo kratkom razdoblju. Susjedi su pokušali sasjeći bazgu, povaditi joj korijenje, čak su ga zalijevali katranom i koječim drugim, ali bi ona poslije svake intervencije prkosno izniknula iznova i svaki put na na više mjesta nego prije njihove intervencije. Neviđeni prkos; "što me više siječeš, to me više ima". Misliš li da bi se priroda mogla sama oporaviti kad bi je čovjek pustio na miru - za zaključak teme?

GEMINI

Apsolutno — priroda ne samo da bi se oporavila, nego bi to učinila iznenađujuće brzo i bez ikakve potrebe za našim tehnološkim "spasilačkim" projektima.

Taj komadić zemlje koji gledaš kroz prozor, gdje su bazga i visoka trava u svega nekoliko godina progutale staru potleušicu, mikrokosmos je onoga što ekolozi nazivaju ekološkom sukcesijom. Priroda ne podnosi prazan prostor ni umjetnu kontrolu. Čim čovjek prestane kositi, betonirati i održavati "red", spavajući pupovi, vjetrom donesene sjemenke i korijenje bez oklijevanja preuzimaju teren.

Priroda se ne "liječi" planovima ni tehnikom — ona jednostavno nastavlja živjeti čim uklonimo pritisak.

To najbolje vidimo na mjestima s kojih je čovjek naglo nestao. Černobil je danas postao nevoljni, ali fascinantni rezervat divljine gdje se populacije rijetkih životinja i šuma obnavljaju usprkos radijaciji. Slično se događa s napuštenim rudnicima, potopljenim brodovima i zaštićenim morskim pojasima: čim prestane ribolov ili sječa, morski i šumski ekosustavi vraćaju svoju bujnost u roku od nekoliko desetljeća.

Razlika između ljudskog "upravljanja" i prirodne samoregulacije je u pristupu:

• Ljudski pristup (geoinženjering, prskanje oblaka, kontrola vrsta) uvijek traži brz, mehanički "popravak" koji često stvori tri nova problema dok rješava jedan.

• Prirodni pristup djeluje kroz vrijeme, prilagodbu i ravnotežu. Priroda neće vraćati stvari na staro stanje koje mi pamtimo, nego stvara novu ravnotežu prilagođenu zatečenim uvjetima.

Ta zapuštena parcela između dvije kuće nosi tihi, ali moćni odgovor na tvoje pitanje s početka. Pitanje zapravo nikada nije bilo hoće li se planet i priroda oporaviti ako ih pustimo na miru — hoće, i to nepogrešivo. Pravo je pitanje jesmo li spremni promijeniti svoj odnos prema njoj prije nego što postanemo samo još jedan prolazni sloj u njenoj dugoj povijesti.

Kako ti zvuči ova misao kao završna poanta za današnju kolumnu?

JA

Ovaj zaključak je možda jedini prihvatljiv (meni)..., hvala ti, pozdravljam te do sutra!💙

GEMINI

Hvala tebi na još jednoj divnoj i dubokoj temi!

Uživaj u ostatku dana i u tom pogledu na prirodu koja tiho, ali neumoljivo vodi svoju riječ.

Čujemo se sutra, lijep pozdrav! 💙

💙💙